VO - PowerPoint PPT Presentation

About This Presentation
Title:

VO

Description:

VO ENJE Pojam i sadr aj vo enja Polazi te: sposobnost uticanja na druge koji izvr avaju neki zadatak je va nija od menad erskog definisanja samog zadataka, – PowerPoint PPT presentation

Number of Views:38
Avg rating:3.0/5.0
Slides: 36
Provided by: zoranh
Category:
Tags:

less

Transcript and Presenter's Notes

Title: VO


1
VOÐENJE
  • Pojam i sadržaj vodenja
  • Polazište sposobnost uticanja na druge koji
    izvršavaju neki zadatak je važnija od
    menadžerskog definisanja samog zadataka,
  • Iskaz P. Drackera menadžeri su ljudi koji rade
    stvari na pravi nacin, a vode (lideri) rade prave
    stvari,
  • Definicije vodstva
  • Bass definiše vodstvo kao sposobnost uticanja,
    inspirisanja i usmeravanja pojedinaca ili grupa
    prema postizanju željenih ciljeva,
  • Koontz/Weihrich definišu vodstvo kao umece ili
    proces uticaja na ljude, tako sa oni spremno i sa
    entuzijazmom teže ostvarenju grupnih ciljeva.
  • Na osnovu definicija proizilazi sledeci elementi
    vodstva (1) liderstvo je proces, (2) liderstvom
    se ostvaruje uticaj, (3) liderstvo se javlja u
    kontekstu grupe, (4) liderstvo postoji u funkciji
    ostvarivanja cilja.

2
  • Vodenje (leading) je skup procesa usmerenih na
    pridobijanje clanova oraganizacije da rade
    zajedno na ostvarivanju interesa organizacije, a
    sastoji se od sledecih grupa aktivnosti
  • Aktivnosti usmerenih na motivisanje zaposlenih,
  • Aktivnosti usmerenih na vodenje zaposlenih,
  • Aktivnosti meduljudskih odnosa, grupno ponašanje
    i konflikte u organizaciji,
  • Komunikacijskih aktivnosti.

3
  • zakljucak da je vodenje proces uticaja na
    aktivnosti pojedinaca ili grupa u njihovom
    nastojanju da postignu ciljeve u odredenoj
    situaciji,
  • proces vodenja sastoji se od cetiri kljucne
    varijable, a to su
  • voda, sposobnosti motivacija, moc,
  • sledbenici (clanovi grupe, podredeni), osobine,
    znanja i veštine, motivacija,
  • ciljevi, ciljevi grupe, ciljevi preduzeca,
  • okolina (situacija), interna okolina, eksterna
    okolina.

4
  • Razlike u shvatanjima liderstva i menadžmenta
  • U svakodnevnom govoru termini lider i menadžment
    se koriste kao sinonimi,
  • U literaturi postoje dva dominantna pravca
  • Prvi, koji termine menadžment i liderstvo uzima
    za sinonime, i
  • Drugi, koji se zasniva na razlikovanju
    menadžmenta i liderstva.
  • Neki autori smatraju da zadatak lidera kreiranje
    misije i vizije organizacije, a zadatak menadžera
    je da tu viziju i ostvari,
  • H. Mincberg smatra da se velika greška pravi
    odvajanjem liderstva od menadžmenta koje je
    nastalo 1970.- godina,
  • Suština je da se shvati da liderstvo u biznisu ne
    postoji van konteksta i okvira menadžmenta,
  • Po pomenutom autoru liderstvo i menadžment treba
    posmatrati u zajednickom kontekstu.

5
  • Liderstvo ili sposobnost vodenja se može
    definisati kao sposobnost jedne osobe da utice na
    druge ljude da oni saraduju i doprinose
    ostvarivanju ciljeve organizacije.
  • Liderstvo objedinjuje 4 kljucne komponente
  • Aktivnosti drugih ljudi (sledbenika, podredenih
    ili clanova tima) koji su spremni da prihvate
    smernice i uputstva lidera,
  • Nejednaku raspodelu moci izmedu lidera i
    sledbenika (iako lider po pravilu ima vecu moc
    uticaja, ni sledbenici nisu bez uticaja, narocito
    u uslovima timskog rada)
  • Sposobnost da se na razlicite nacine koriste
    razliciti oblici moci kako bi se uticalo na
    ponašanje sledbenika,
  • Kombinacija predhodna tri elementa (bez nje nema
    uspešnog i produktivnog liderstva).
  • Zakljucak liderstvo i menadžment nisu pojmovi
    istog znacenja, uprkos cinjenici da se cesto
    poistovecuju.

6
  • Hellriegel i Slocum navode sledecih 5 sposobnosti
    karakteristicnih za uspešnog vodu
  • ovlašcenje, svoju moc podeli sa podredenima
    njihovim ukljucivanjem u postavljanje ciljeva i
    planiranje aktivnosti,
  • intuicija, u anticipiranju promena te pokretanje
    akcija da se te promene ekploatišu u korist
    preduzeca,
  • samorazumevanje, koje omogucava vodi da sagleda
    svoje prednosti i da iznade kompenzacije za svoje
    slabosti,
  • vizija, koja ukljucuje sposobnost vode da
    percipira bolju radnu okolinu,
  • podudaranje vrednosti, koja ukljucuje sposobnost
    vode da identifikuje vrednost preduzeca i
    vrednosti pojedinaca i izvrši njihovo
    uskladivanje.

7
  • Uspešno vodstvo podrazumeva odredeni kvantum i
    tip moci,
  • Treba razlikovati 5 tipova moci
  • legitimna, utemeljena na hijerahijskom položaju
    vode i predstvalja formalni licni autoritet,
  • nagradna, mogucnost vode da nagradi svoje
    saradnike za njihovu spremnost za izvršavanje
    zadataka,
  • prisilna, temelji se na uverenju da voda
    raspolaže sankcijama koje može preduzeti protiv
    podredenih,
  • referentna, zasniva se na identifikaciji
    podredenih sa vodom, osecaju jedinstva i želji
    za takvom identifikacijom,
  • strucna moc, zasniva se na specijalnim znanjima
    koje poseduje voda.

8
  • Na uticaj (moc) vode zaposleni mogu reagovati na
    tri osnovna nacina
  • angažovanjem, kada sa entuzijazmom prihvataju i
    sprovode zahteve vode,
  • udovoljavanjem, ako te zahteve izvršavaju pod
    prisilom, tada se radi o udovoljavanju zahtevima
    vode,
  • otporom, odbijanje izvršavanja zahteva vode ili
    pak njihovo sabotiranje je izraz otpora
    podredenih,
  • Sposobnost je vode da izabere onaj tip ili one
    kombinacije tipova moci koje najbolje odgovara
    datoj situaciji u preduzecu ili organizaciji.

9
ELEMENTI PROCESA LIDERSTVA
  • Zaceci liderstva u Bibliji, kroz misao ako
    slepac vodi slepca oboje ce upasti u rupu,
  • polazeci od suštine liderstva, kao procesa
    uticanja, otkrivamo tri njegova najvažnija
    elementa
  • angažovanje sledbenika, ko može zadobiti
    poverenje potencijalnih sledbenika,
  • saopštavanje vizije i strategije, šta se želi
    ostvariti,
  • ostvarivanje (vodenje i uticanje) vizija kako.

10
  • U preduzecima ima mnogo menadžera, a malo lidera,
  • Lideri svoju moc zasnivaju na na snazi svoje
    licnosti (strucne, moralne i profesionalne), a ne
    na formalnoj poziciji u organizaciji,
  • Lideri osmišljavaju, pokrecu, inspirišu i
    okružuju ljude, dok je menadžment orijentisan na
    operativno sprovodenje promena,
  • Cetiri najvažnije karakteristike lidera koje
    treba da budu u skladnom odnosu
  • odlicno poznavanje realnosti,
  • osecanje za buducnost (vizija),
  • osecanje za odgovornost (etika),
  • energicno zalaganje za promene (hrabrost).

11
PRINCIPI LIDERSTVA
  • Kao proces liderstvo karakterišu tri kljucne
    oznake biti, znati, delovati.
  • Poznati autor W. Bennis, ukazuje na principe i
    uslove postizanja liderske pozicije
  • Upoznajte sebe i potražite nacin samopoboljšanja,
  • Budite tehnicki vešti,
  • Tražite odgovornost i preuzimajte odgovornost za
    svoje akcije,
  • Donosite opravdane i blagovremene odluke,
  • Postanite primer,
  • Upoznajte svoje ljude i ucinite da im bude
    prijatno,
  • Obaveštavajte svoje ljude,
  • Razvijte osecaj odgovornosti kod svojih ljudi,
  • Potrudite se da zadaci budu razumljivi,
    nadgledani i ostvareni.
  • Obucavajte svoje ljude kao tim,
  • Upotrebite sve sposobnosti svoje organizacije.

12
VOÐA I NJEGOVA OBELEŽJA
  • Liderstvo je proces uticanja na aktivnosti
    organizacije radi ostvarenja njenih ciljeva,
    lideri su glavni agenti promena u organizaciji,
  • glavna obeležja lidera
  • Kreativnost,
  • Otvorenost,
  • Motivisanost,
  • Efektivnost,
  • Timska orijentisanost.
  • Osnovni zahtevi i zadaci vode su psihološki
    (psihološki oslonac clanovima grupe), socijalni
    (organizator, arbitar, informator, kadrovik) i
    strucni (rešavanje strucnih problema, ucitelj,
    pomagac i trener)

13
  • Funkcije vode
  • Funkcije vezane za zadatke strateg, izvršilac,
    koordinator, nadzornik, evaluator, rešavalac
    problema,
  • Kulturne funkcije, misionar, model ponašanja za
    druge,
  • Simbolicke funkcije, vizionar, interpretator,
    moralni autoritet,
  • Politicke funkcije, predstvnik,
  • Funkcije vezane za meduljudke odnose, trener,
    arbitar, ucitelj, komunikator.
  • Prema navedenim funkcijama razlikuju se razni
    tipovi vode strateg, ekspert, vizionar, ucitelj,
    trener.

14
  • Na efikasnost rada vode uticu sledeci faktori
  • Sposobnost percepcije odredene situacije,
  • Obrazovanje, iskustvo i licnost vode,
  • Ocekivanje nadredenog i stil,
  • Ocekivanje saradnika,
  • Obrazovanje, licnost i zrelost podredenih.
  • Tabela 11, strana 286 razlike izmedu M. i vode i
    tabela 12, strana 287 karakteristike M. i vode.

15
MODELI VOÐSTVA
  1. Modeli osobina,
  2. Modeli ponašanja,
  3. Kontigencijski modeli
  4. Savremeni pristupi vodstvu.

16
  • 1. Modeli osobina
  • najstariji model vodstva, razvoj ovog modela
    prošao je kror 3 faze
  • Teorija velikih ljudi, polazi se od toga da se
    vode radaju, a ne stvaraju.
  • Rani profil osobina, pet grupa osobina po
    Hellriegel/Slocum
  • Fizicke osobine, dob, fizicki izgled,
    temperament,
  • Socijalna pozadina, obrazovan u znacajnijim
    školama, drušveno istaknut,
  • Licne karakteristike, prilagodljiv, agresivan,
    samouveren,
  • Socijalne karakteristike, šarmer, taktican,
    popularan, koperativan,
  • Karakteristike u odnosu na zadatak, inicijativan,
    orijenitisan prema zadatku.
  • Savremeni profil osobina, tvorac Waren Bennis,
  • Upravljanje pažnjom, kombinacije vizije i jake
    licnosti,
  • Upravljanje zanacenjem, poseduje izuzetnu
    sposobnost komuniciranja,
  • Upravljanje poverenjem, usredsredenost na
    centralne ciljeve,
  • Upravljanje sobom, neguju svoje prednosti, uce iz
    svojih nedostataka.

17
  • M. Buble istice istraživanje u Nemackoj koje
    navodi sledece kompetencije (ili osobine)
    menadžera
  • Strategijska kompetentnost, odnosi se na globalno
    mišljenje o internacionalnim dimenzijama,
  • Socijalna kompetentnost, podrazumeva sposobnost
    za medunarodne timove, sposobnost motivacije i
    uveravanja, sposobnost ucenj i inovacija, uzor),
  • Strucna kompetentnost, podrazumeva,
    univerzitetsko obrazovanje, boravak u
    inostranstvu na strucnom osposobljavanju,
    trogodišnje iskustvo na poslovima u inostranstvu,
    najmanje dva strana jezika.

18
  • 2. Modeli ponašanja (ili bihevioralni modeli)
  • modeli ponašanja utemeljeni su na ponašanju
    vodstva što rezultira u stilovima vodstva (tabela
    13, strana 291)
  • Autoritarni stil, temelji se na strahu
    zaposlenih, pretnjama i kaznama. Voda
    autoritativnim stilom preuzima na sebe svu moc
    donošenja odluka, a od zaposlenih se ocekuje
    bespogovorno izvršavanje naloga. Ignoriše
    doprinos grupe, a pozitivan jedino kada voda
    nagraduje,
  • Demokratski stil, voda se dobrovoljno odrice
    autoriteta, prenoseci ga na zaposlene, a sam
    zadržava konacnu odgovornost.Odluke se donose u
    saradnji sa podredenima, što ceo proces usporava
    i poskupljuje,
  • Laissez-faire stil, kada voda želi da izbegne i
    moc i odgovornost, a veoma je zavisan od grupe
    prilikom postavljanja ciljeva. Ovaj stil ignoriše
    doprinos vode, grupe vode autonomne politike, što
    može dovesti do haosa u organizaciji, te se ovaj
    stil ne koriosti kao dominantan.

19
  • Daljim razvojem modela ponašanja vodstva,
    dobijaju se dve najpoznatije grupe
  • Model autokratsko-demokratskog vodstva u koje
    spadaju
  • Model autokratsko-demokratskog vodstva (razvijen
    iz teorije X i teorije Y autora McGregora),
  • Likertovi sistemi vodstva,
  • Model kontinuma stilova vodstva.
  • Modeli vodstva orijentisani na varijable
    zadatak-ljudi, (Michigan i Ohio studije,
    Managerial Grid,Teorija 3D i Harvard studuje)
  • Menadžerska mreža ili rešetka, najpoznatiji iz
    ove grupe.

20
  • 3.Kontigencijski modeli ili situacioni modeli
  • Temelje se na ciniocima radne sredine,
    karakteristika okruženja i same organizacije, ali
    i karakteristika sledbenika,
  • To znaci da ne postoji jedan najbolji nacin
    liderstva za sve situacije, vec treba tražiti
    takav model vodenja koji najbolje odgovara datoj
    situaciji,
  • Fidlerov model, razlikuje dva osnovna stila
    vodenja
  • Prvi stil orijentisan na zadatke, vodi brigu o
    uspešnom izvodenju zadataka,
  • Drugi stil orijentisan na interpersonalne
    socijalne odnose, dobri odnosi su pretpostavka za
    uspešno izvodenje zadataka.
  • Fidler je zakljucio da se ne može govoriti o
    uspešnom i neuspešnom vodi, vec da svaki voda
    može biti uspešan u jednoj i neuspešan u drugoj
    situaciji.
  • Integracijski stil vodenja, izdvaja uticajne
    faktore za vodenje, kao što su vodu, clanove
    tima, stil vodenja i situaciju, pri cemu svaki
    faktor ima specificna svojstva. Svaki faktor
    vodstva ima sebi svojstvene karakteristike.

21
  1. Teorija puta do cilja, je kontigencijski model po
    kojem voda treba da postavi ciljeve podredenima i
    pomogne im u pronalaženju najboljeg puta za
    postizanje ciljeva,
  2. Vroom-Yetonov model, se zasniva na pokušaju da se
    utvrde normativna uputstva o tome na koji nacin
    treba donositi odluke u odredenim situacijama.
    Polazište modela je odlucivanje kojim menadžeri i
    vode donose odluke od kojih ce zavisiti njihova
    uspešnost.
  3. Hersey-Blancard model, zasniva se na kombinaciji
    naredbodavnog i podržavajuceg stila.
    Podržavajuci stil se sastoji od slušanja ljudi,
    davanju podrške i ohrabrenja da se ukljuce u
    proces odlucivanja.

22
  • 4.Savremeni pristupi vodstvu
  • Brze promene u nacinu poslovanja i organizovanja
    nužno zahtevaju promene u stilovima vodenja kao
    funkcije menadžmenta,
  • Potreba da se prilagodi novonastalim promenama
    uslovljava sledece pristupe vodstvu
  • Transakcijski pristup vodstvu,obeležava vodu koji
    postavlja razumne ciljeve, efikasno organizuje
    rad sledbenika, voda ce biti uspešniji ako
    sledbenici prihvate više odgovornosti i ako im se
    ciljevi jasnije objasne.
  • Harizamatski pristup vodstvu, obeležava vodu koji
    ima sposobnost da motiviše podredene na
    ostvarenje zadataka iznad normalnih ocekivanja,
  • Transformacijski pristup vodstvu, obeležava vodu
    koji je u stanju da izmeni osnovne stavove
    podredenog osoblja da bi povecao predanost
    organizaciji,
  • Interaktivni pristup vodstvu, voda je sklon
    konsenzusu i participaciji, stil karakteristican
    za žene, mada i mnogi muškarci prihvataju
    interaktivni pristup vodstvu.

23
DELEGIRANJE
  • Delegiranje je jedno od glavnih komponenti
    efikasnog vodstva i predstavlja dodeljivanje
    poslova pojedincima ili timovima,
  • Svrha delegiranja je samostalni rad pojedinaca i
    timova, kao i preuzimanje odgovornosti za
    odredene zadatke,
  • Kontekst delegiranja
  • Delegiranje ovlašcenja,
  • Delegiranje zadataka,
  • Delegiranje autoriteta,
  • Delegiranje odgovornosti.
  • Kvalitetno delegiranje poboljšava produktivnost
    tima, zahteva dobro promišljene aktivnosti i
    prioritete, te se fokusira na prave zadatke u
    odgovarajucem redosledu.

24
  • Koje zadatke (šta) delegirati?
  • Delegirati se mogu poslovi, a ne može se
    delegirati odgovornost,
  • Najcešce se navode sledece aktivnosti koje treba
    delegirati
  • Zadaci koji se svakodnevno ponavljaju rutinski
    zadaci,
  • Nevažne odluke koje se cesto ponavljaju,
  • Zadaci koji nadredenom oduzimaju puno vremena,
  • Zadaci za koje su zaposleni više kvalifikovani
    nego nadredeni.

25
  • Koristi od delegiranja
  • Menadžer se oslobada sitnih, rutinskih poslova
    cime dobija više vremena za važnije poslove,
  • Donošenje odluka približava se mestu njihovog
    donošenja,
  • Poboljšavaju se meduljudski odnosi izmedu
    menadžera i saradnika,
  • Podredenima se pruža šansa da donose odluke cime
    se vrši i njihova priprema za buduce menadžera,
  • Omogucava da mi upravljamo poslom, a ne posao
    nama.

26
  • Opasnosti neefikasnog delegiranja
  • Trošenje previše vremena na nadgledanje drugih, a
    gubljenje vremena za vlastite zadatke,
  • Nedodeljivanje poslova i zadatka pojedincima ili
    timovima koji su najbolji za to,
  • Neefikasno korišcenje veština tima ili znanja
    neefikasno korišcenje znanja tima ili eksperata,
  • Tim i pojedinci ne razvijaju nove veštine ili
    proširuju svoje znanje,
  • Tim i pojedinci su demotivisani, jer ne dobijaju
    odgovornost koju žele i mogu prihvatiti.

27
TIMOVI I TIMSKI RAD
  • Definicija tima Pod timom se podrazumeva
    poseban oblik formalne organizacije zajednickog
    rada manjeg ili veceg broja ljudi, koje povezuju
    postavljeni zadaci i ciljevi, planirani poslovi i
    isti ili približno isti motivi i interesi.
  • sastav timova (tipovi licnosti) koji su clanovi
    tima po H. Simonu mogu biti (1) psihološki tip,
    (2) racionalni tip (3) administrativni tip.
  • sastav timova (tipovi licnosti) koji su clanovi
    tima po W. Bennisu mogu biti (1) militantni
    tipovi, (2) apokalipticni tipovi, (3)regresivni
    tipovi (4) povuceni tipovi (5) tehnokratski
    tipovi (6) liberalni tipovi (7) flegmaticni
    tipovi
  • Uspešan timski rad proizvodi pozitivnu
    sinenergiju koja predstavlja dodatnu vrednost
    timskog rada.

28
  • Razvoj timskog rada odvija se u nekoliko faza
  • Forming (Formiranje), pojedinci imaju razlicite
    ideje o cilju, svi su veoma oprezni i medusobno
    se proveravaju,
  • Stormng (Previranje), Moguce su pocetne napetosti
    i konflikti oko cilja, vodstva i radnih
    procedura, ima se osecaj da grupa nikada nece
    postaviti pravi tim i uspeti.
  • Norming (Stvaranje grupnih normi), razvija se
    zajednicka vizija i postavljaju se zajednicki
    ciljev.Clanovi tima uce kako najbolje raditi
    zajedno.
  • Peforming (Rad na zadatku), postoji jasna,
    zajednicka vizija, visok stepen poverenja i
    otvorena komunikacija. Grupa je efkasna unutar
    postavljenih parametara.
  • Transforming (Transformisati grupe),
    redefinisanje svojih zajednickih ciljeva i brzo
    reagovanje na promene u okruženju. Pri tome,
    vodstvo ostaje zajednicko, poverenje je i dalje
    visoko, a komunikacija otvorena.

29
(No Transcript)
30
  • Principi timskog rada (12 principa)
  • Vedra neformalna, prijatna i opuštena atmosfera,
  • Precizno odredivanje i razumevanje cilja i nacina
    rada,
  • Merljivost ciljeva,
  • Otvorena aktivna i slobodna komunikacija u kojoj
    ucestvuju svi clanovi grupe,
  • Strpljivost i spremnost da se pažljivo saslušaju
    drugi clanovi tima,
  • Postojanje osecaja odgovornosti, svakog pojedinca
    pred grupom i grupe pred svakim pojedincem.
  • Odsustvo svake dominacije i agresije,
  • Stimulisanje kreativnih ideja,
  • Kritike su slobodne i dobrodošle, ali bez
    otvorenih napada na licnost,
  • Neslaganja se ne stavljaju pod tepih, vec
    pažljivo razmatraju i analiziraju,
  • Težnja da se odluka donese konsenzusom,
  • Kada je odluka doneta, sledi podela pojedinacnih
    zaduženja i njihova efikasna realizacija

31
  • Razlika izmedu tima i grupe
  • Grupa, je širi pojam od tima
  • Rezultat rada grupe je prost zbir pojedinacnog
    rada , dok je kod tima više od toga,
  • Rad grupe zavisi od individualnog ucinka grupe,
    clanovi imaju manju odgovornost,
  • Grupa može redefinisati svoje ciljeve i može brzo
    reagovati na promenu,
  • Tim je kompaktnija skupina ljudi od tima
  • Znanja, veština i sposobnosti tima su
    koplementarna, dok grupa ne mora biti
    organizovana tako,
  • Timski koncept je dominantan u mnogim
    preduzecima, dok je grupa paralelna po pravilu
    sporedna organizacija ljudi cija aktivnost ne
    zadire u tradicionalni proces poslovanja
    organizacije.

32
  • Sinergizam i antagonizam
  • Matematicki sinergizam bi se mogao izraziti
    formulom 22gt4 ili definisati
  • SINERGIZAM PREDSTAVLJA POJAVU KOJA NASTAJE KADA
    SE USPEŠNOM INTERAKCIJOM I KOMUNIKACIJOM MEÐU
    CLANOVIMA TIMA RAÐA NOVI KVALITET KOJI
    PREVAZILAZI PROST ZBIR IDEJA ILI REŠENJA SA
    KOJIMA SU CLANOVI TIMA UŠLI U TIMSKI RAD.
  • Ukoliko se principi timskog rada ne poštuju,
    rezultat rada je antagonizam sa pogubnim
    posledicama i rezultatima za konkretan projekat,
  • Novi oblici organizovanja zajednice i mreže,
    predstavljaju poseban oblik strucnih i drugih
    kompetentnih ljudi radi pronalaženja racionalnih
    i optimalnih rešenja problema,
  • Zajednice i mreže nemaju precizno definisane
    ciljeve ni jasno postavljene zadatke.

33
  • Izgradnja timova i upravljanje konfliktima
  • Liderstvo se uvek ostvaruje u okviru odredene
    socijalne grupe (u našem slucaju se radi o
    poslovnim i ekonomskim grupama),ono se javlja kao
    cinilac transformacije grupe u viši nivo
    organizovanosti tim,
  • Obaveze koje lider ima u procesu stvaranja i
    izgradnje timova su
  • Olakšavanje socijalne integracije clanova u
    grupi,
  • Ohrabrivanje participacije i uvažavanje
    površinskih razlika medu clanovima,
  • Uspostavljanje reda i kohezije objašnjavajuci
    timske uloge, norme i vrednosti svakom clanu
    tima,
  • Prakticno sprovodenje kooperativnog nacina
    rešavanja problema.

34
  • Upravljanje konfliktima
  • Najvažnija uloga koju efektivni lider nekog tima
    treba da obavlja,
  • Konflikti su vid postojanja suprotnosti ciljeva i
    interesa izmedu clanova tima, predstavljaju
    realnost s kojom svaki menadžer i lider moraju
    racunati,
  • U savremenim pristupima konflikt se smatra
    pozitivnim rezultatom medusobnih odnosa, jer se u
    velikom broju slucajeva može biti podsticaj za
    rešenje problema i nejasnoca,
  • Autogenerisanje, tj nastajanje iz sebe svojstvo
    konflikta koje podreduje najveci broj socijalnih
    procesa u timu,
  • Principijelno svaki konflikt, pa cak i ako na
    pocetku deluje kao konstruktivan, treba
    izbegavati.

35
  • Metodi rešavanja konflikata
  • U literaturi se navodi pet nacina rešavanja
    konflikata konfrontacija, kompromis,
    izgladivanje, prisiljavanje i povlacenje,
  • Ostali metodi rešavanja konflikata, kao npr
  • Dominacija metoda pobeda-poraz,
  • Rivalstvo,
  • Primena sile,
  • Ignorisanje konflikata,
  • Ocekivanje da se konflikti reše sami od sebe,
  • Ocekivanje da neko drugi reši konflikt,
  • Popuštanje i udovoljavanje suprotnoj strani,
  • Usmerena asertivnost (nepopustljivost) i
    kooperativnost,
  • Pregovaranje,
  • Insistiranje na sopstvenim potrebama i željama
    partnera,
  • Medusobno poverenje,
  • Obostrano slušanje,
  • Pošteno suocavanje sa razlikama,
  • Konfrontacija samo na bazi proverljivih
    cinjenica.
Write a Comment
User Comments (0)
About PowerShow.com