Ignacije Lojolski

1
Ignacije Lojolski 1491 - 1556
Inigo Loyolski, sin mjesnog zemljoposjednika,
roden je 1491. u plemickom dvorcu obitelji
Loyola. Odrastao je u španjolskoj provinciji
Baskiji a odgojen u kuci Marie Garin, žene
potkivaca konja.
2
Kao paž na dvoru, najprije je služio blagajniku
Kastiljskog kraljevstva, zatim vojvodi Navare. Do
svoje dvadeset i šeste godine, prema vlastitim
rijecima, Ignacije je bio Covjek odan
svjetovnim ispraznostima koji je na poseban nacin
uživao u vježbanju oružjem s velikom i ispraznom
cežnjom za pobjedom."
3
Ovaj vitez, u potrazi za slavom bijaše potaknut
da se, u ime španjolskog kralja Ferdinanda,
pridruži braniteljima grada Pamplone kojega je
napala francuska vojska. Upravitelj grada, koji
nije vidio kako bi se grad mogao obraniti od
nadmocnije francuske vojske, predlaže predaju.
Ali zaneseni Igncije, oslanjajuci se na
malobrojnu posadu nastavlja s obranom gradica.
Na dan 20. svibnja 1521. francusko topovska
tane ranjava njegove obadvije noge. Ignacije i
Pamplona padaju.
4
Nakon loše pružene pomoci invalid je na nosilima
prenesen u rodnu Loyolu. Ignacio ostaje u krevetu
osam mjeseci. Na vlastito inzistiranje lijecnik
mu tadašnjom metodom ponovnog lomljenja noge
pokušava izravnati grbu koja je ostala poslije
prve intervencije. Nije si mogao zamisliti, kako
bi šepav mogao zadobiti naklonost gospe visikoga
roda? Ova operacija dovela ga je skoro do ruba
groba. Poboljšanje zdravlja osjetio je na blagdan
Sv. Petra.
5
Dok je ležao u bolesnickom krevetu Ignacije je
sanjario o uzvišenim djelima koje bi rado
poduzeo junaštva velike hrabrosti, zamišljanja
kako je osvojio damu koju je obožavao, koja ne bi
bila ništa drugo doli Infanta Catarina. Ova
sanjarenja su razbijala dosadu rekonvalescentovog
života ali su brzo i nestajala ostavljajuci ga
razocaranim i neispunjenim. Zatim je sanjario o
velikim djelima za Boga, kod cega si je zamišljao
svetog Franju i Dominika te kako ide bos u
Jeruzalem. I ova sanjarenja su inspirirala Iniga
ali za razliku od prijašnjih ostavljala su ga s
osjecajima zadovoljstva i radosti. Pomalo je
poceo shvacati da radost i zadovoljstvo dolaze po
nasljedovanju Krista.
6
Cim je ozdravio, Inigo napušta kucu i krece na
hodocašce s odlukom da služi Kristu i Djevici
Mariji. Pred crnom Gospom na Monseratu Hodocasnik
se odrice svojeg prijašnjeg nacina života sa svim
njegovim ispraznostima i posvecuje se svojem
novom Ucitelju. Od tada živi jednostavnim stilom
života i u siromaštvu.
7
Od benediktinskog samostana koji se je smjestio
medu divlje i nazupcene vrhunce Monserata,
hodocasnik se spušta u vrevu obližnjeg gradica
Manreze. Kroz deset mjeseci je Inigo ucio kako
Bog postupa s pojedinom dušom. Najprije je
kažnjavao svoje tijelo. Reagirajuci protiv
prijašnje težnje prema ispraznosti, svoje laneno
odijelo poklanja prosjaku a sam se oblaci u
vrecu. Ne šiša se niti reže nokte, ne brine se
ni koji nacin oko svoje vanjštine. Isprosjacio
je svoj svakidašnji skromni obrok. Kroz to
vrijeme pati od skrupula. Grešnik kakav je bio,
nije mogao vjerovati da su mu grijesi
oprošteni. Ovakav nacin života doveo ga je do
ruba ocajanja a patio je i od osjecaja krivnje.
Polako je poceo uvidati kako to dolazi od
napasnika. Zato je prestao sa pretjeranim
samokažnjavanjem.
8
Otkrio je kako je Gospodnje prihvacanje potpuno,
oproštenje Božje slobodno i ne može se kupiti
samonaloženim pokorama. Inigo je molio sjedeci u
svojoj špilji, na obalama rijeke Cardonera.
Plodovi njegovih meditacija postali su temelj
Duhovnim vježbama. Svoje teško steceno iskustvo
upotrijebio je da bi pomagao drugima tumaciti
Božje putove prema njima.
9
Iz Manreze hodocasnik se uputio na dugi put do
Jeruzalema. Prkoseci opasnostima koje su vrebale
na ratom zahvacenom Mediteranu, prosjaceci se
probio do Svete Zemlje. Ovdje pobožno provodi
vrijeme hodocasteci Uciteljevim stopama. Želio je
ostati u Svetoj zemlji i obracati Muslimane, ali
mudri franjevci, cuvari Svete Zemlje, narediše mu
da ode. Ovaj san je propao a on se vraca u rodnu
Španjolsku da tamo pronade Krista, ne s
romantickom idejom obracanja svijeta ili da živi
u zemlji u kojoj je davno u prošlosti Isus živio,
nego u svjetovnim dogadajima svakodnevnog života
u vlastitoj zemlji.
10
Velika Inigova želja bila je pomoci ljudima da
vide Gospodina u redovitim dogadanjima njihova
života. Službeni predstavnici Katolicke Crkve,
koji su posvuda vidjeli herezu, sumnjicavo su
gledali na Inigov rad. Uto vrijeme je, naime,
Europa vec bila zahvacena reformacijom. Inigo je
osjecao kako ce do dozvole poucavati ljude doci
ako bude studirao filozofiju i teologiju i postao
svecenik. Tako je hodocasnik zapoceo studentski
život. U Barceloni, u 33. godini života, vraca se
u školu i pridružuje djecacima koji uce
latinski, jezik sveucilišta.
11
Kad je ovladao temeljima ovog drevnog jezika,
uputio se u Alcalu na sveucilište gdje upisuje
filozofiju. Za vrijeme ovog studija nastavlja
davati duhovne vježbe. Ubrzo je Inigo, koji sam
sebe zove Ignacijem, postaje sumnjiv inkviziciji
i zatvoren godine 1527. jer je poucavao o vjeri
a da nije završio potrebni studij. Nakon puštanja
iz zatvora student Ignacije odlazi iz Španjolske
i seli u slobodniju atmosferu Pariza i njegovog
Kolegija Montaigu. Ali sam akademski studij nije
nikada mogao zadovoljiti ovog covjeka. Oko sebe
je skupljao mlade ljude koje je oduševljavao za
službu Bogu. Za vrijeme filozofskog studija na
Sveucilištu nastavlja davati duhovne vježbe.
12
Da bi financirao svoj studij, provodio bi svake
godine neko vrijeme u Flandriji i tamo prosio. U
ljetu 1530. bio je u Londonu. Od velikodušnih
Londonjana isprosio je i više nego drugdje, u
stvari, toliko da se je mogao školovati cijelu
godinu.
13
Ignacije je okupio oko sebe grupu od 6 drugova.
Dana 15. kolovoza 1534. jedan od clanova grupe
Petar Faber slavio je Misu u podnožju
Montmartre-a pod kojom je cijela skupina ucinila
zavjet siromaštva i cistoce. U isto vrijeme dali
su obecanje da ce po završetka svojeg studija
hodocastiti u Svetu zemlju
14
Slijedece godine Ignacije se je razbolio i vratio
kuci radi oporavka na domacem španjolskom zraku.
Prije nego je Ignacije otputovao svi su se
dogovorili da se ponovo susretnu 1537. u Veneciji
gdje ce potražiti ladu koja bi ih prevezla do
Jeruzalema radi ispunjenja zavjeta.
15
Nakon cetri mjeseca boravka u Španjolskoj
Ignacije se proglasi sposobnim za putovanje. U
Veneciju je stigao 18 mjeseci prije drugih, u
jesen 1535. Vecinu vremena koje mu je preostalo
do putovanja upotrijebio je za studij teologije.
16
Dogovoreni susret se je dogodio, ali društvo je
uzaludno cekalo na ladu koja bi ih prevezla u
Svetu zemlju. Normalnim opasnostima vremena i
vjetrova pridružio se je i rat s Turskom. Ali ono
što se je dogadalo za vrijeme cekanja bilo je
znacajnije od bilo koje hodocašca. Drugovi su
postali "Kristove lude". U srpnju 1537. mala
skupina odlazi iz Venecije i smješta se izvan
njezinih zidina. Magistri teologije
najutjecajnijeg sveucilišta u svijetu, skakucuci
od veselja baciše svoje kape u zrak kako bi
privukli pažnju te veselom mješavinom španjolskog
i francuskog jezika poceše propovijedati na
"talijanskom". Osim propovijedanja obilazili su
bolesnike i pomagali siromasima, dok su i sami
živjeli u neimaštini. Jedan za drugim su
oboljevali, bilo im je hladno i trpjeli od gladi,
ali su bili ekstaticki sretni. Donošenje Kristove
ljubavi siromasima i bolesnicima, dok su i sami
živjeli najjednostavnijim stilom života, ove je
ljude cinilo izvanredno radosnima.
17
Pocetkom 1537. drugovi, ciji je broj u
meduvremenu narastao na devet, odlucuju poci u
Rim i staviti se na raspolaganje Svetom Ocu.
Nekoliko kilometara prije ulaska u Grad, u La
Storti, Ignacije je imao videnje gdje ga Bog Otac
"stavlja sa svojim Sinom" koji nosi svoj križ.
Slijedeci Krista raspetoga, Ignacije nastavlja
svoj put u Rim.
18
Ignacije i njegovi drugovi su dugo i ozbiljno uz
molitvu raspravljali o tome hoce li se povezati i
formalno. Odlucili su da ce zajedno biti
ucinkovitiji nego kao pojedinci, tako je 1540.
godine rodena Družba Isusova. Posvetili su se
poucavanju, propovijedanju Božje rijeci, radu sa
siromasima i bolesnicima u pregradima europskih
gradova kao i putovanjima u egzoticne krajeve
propovijedajuci Krista narodima u za europske oci
posve novim zemljama.
19
Da bi mogao zadovoljiti potrebe novoga doba, novi
crkveni red morao je biti fleksibilan.
Izostavljeni su dnevni višekratni monasticki
susreti cijele zajednice na kojima su se pjevale
pohvale Bogu, koje se zovu "Oficij u koru".
Clanovi novoga reda štovali su Boga na nacin koji
im se je cinio najprikladnijim i na taj nacin
postali potpuno slobodni da odgovore na pitanja i
zahtjeve ljudi oko sebe. "Isusovacka" zajednica
za mnoge je bila na okupu bez obzira na velike
udaljenosti putem dopisivanja. Morali su biti
dobro obrazovani ljudi sposobni za rasprave s
reformatorima siromašni, koji nece biti zavedeni
svjetovnom moci i bogatstvom, ljudi koji su
željeli kršcanstvu privesti cijele nacije,
spremni na svaki posao
20
"Radi vece slave Božje Ignacije Loyolski,
Vrhovni poglavar Družbe Isusove ostao je vezan uz
svoj stol u Rimu pišuci famozna pisma ljudima,
poput Franje Ksaverskoga. Ta pisma su hrabrila,
opominjala, postavljala pitanja, pisma koja
govore o svakodnevnom životu i izvanrednim
dogadanjima. Playboy, vojnik, hodocasnik ili
covjek kojega su smatrali pustolovom, umro je
rano ujutro 31. srpnja 1665. u 65. godini života,
sam u svojoj sobi, osim njegovog Gospodina drugi
nitko nije bio prisutan,.
21
Studentski katolicki centar Palma Palmoticeva
31, Zagreb www.skac.hr