Rimsko pravo

1
Rimsko pravo
2
Tehnicke informacije

• Predavaci i turnusi
• Prof. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskušic
• I. TURNUS UTORAK 8-11, CETVRTAK 11-14h
• Doc. dr. sc. Tomislav Karlovic
• Doc. dr. sc. Ivan Milotic
• II. TURNUS PONEDJELJAK 14-17, PETAK 9-12h
• Prof. dr. sc. Marko Petrak, predstojnik Katedre
  za rimsko pravo
• III. TURNUS UTORAK 14-17, SRIJEDA 14-17h
• Henrik-Riko Held, mag. iur. (konzultacije i na
  seminarima) 
• www.pravo.unizg.hr/rp

3
Tehnicke informacije

• Udžbenici
• Marijan Horvat, Rimsko pravo, Zagreb, 1998. i
  dalje (ranija izdanja uz dopunu glede Izvora
  rimskog prava)
• Ante Romac, Rimsko pravo, Zagreb, sva izdanja

4
Uvod i diobe rimskog prava
5
Definicija prava

• Ne postoji naucna definicija prava, vec samo opce
  pravnofilozofske ideje o pravu i pravnoj znanosti
  u djelima rimskih pravnika
• Corpus Iuris Civilis Justinijanova kodifikacija
  (528.-534.g.) Codex Iustinianus, Digesta,
  Institutiones

6
Definicija prava

• D. 1,1,1, pr-1. (Ulpianus libro primo
  institutionum) Iuri operam daturum prius nosse
  oportet, unde nomen iuris descendat. Est autem a
  iustitia appellatum ut eleganter Celsus definit,
  ius est ars boni et aequi. Cuius merito quis nos
  sacerdotes appellet iustitiam namque colimus et
  boni et aequi notitiam profitemur, aequum ab
  iniquo separantes, licitum ab illicito
  discernentes, bonos non solum metu poenarum,
  verum etiam praemiorum quoque exhortatione
  efficere cupientes, veram nisi fallor
  philosophiam, non simulatam affectantes.
• Kada se hoce izucavati pravo, treba najprije
  saznati odakle potjece ime prava. Ono je, naime,
  nazvano po pravednosti, jer kako to lijepo
  definira Celzus pravo je nauka o dobrom i
  pravednom. Upravo zbog toga nas ponetko i naziva
  svecenicima jer poštujemo pravednost, ucimo
  poznavanje dobra i pravde, dijeleci pravedno od
  nepravednoga i odvajajuci dozvoljeno od
  zabranjenoga, te poticuci dobre ljude ne samo
  strahom od kazni nego i ukazivanjem na nagrade,
  cime, ako se ne varam, ispovijedamo pravu, a ne
  lažnu filozofiju.

7
Definicija prava

• Ulpijan honeste vivere, alterum non laedere,
  suum cuique tribuere
• Celsus ius est ars boni et aequi
• Ulpijan iustitia est constans et perpetua
  voluntas ius suum cuique tribuendi

8
Ius (pravo)

• Pravo u subjektivnom smislu pravna ovlaštenja
  koja pojedincima pripadaju iz pravnih normi s
  obzirom na odredene stvari i druge osobe

• Pravo u objektivnom smislu pravne norme koje
  sacinjavaju pravni poredak

9
Bitnije podjele prava
10
a) Ius civile, ius gentium, ius naturale

• Gai, Inst. 1,1 Omnes populi, qui legibus et
  moribus reguntur, partim suo proprio, partim
  communi omnium hominum iure utuntur nam quod
  quisque populus ipse sibi ius constituit, id
  ipsius proprium est vocaturque ius civile, quasi
  ius proprium civitatis quod vero naturalis
  ratio inter omnes homines constituit, id apud
  omnes populos peraeque custoditur vocaturque ius
  gentium, quasi quo iure omnes gentes utuntur.
  Populus itaque Romanus partim suo proprio, partim
  communi omnium hominum iure utitur.
• Svi narodi koji žive po zakonima i obicajima
  služe se djelomicno svojim vlastitim, a
  djelomicno pravom zajednickim svim ljudima, jer
  pravo koje je neki narod sam za sebe stvorio jest
  njegovo vlastito i naziva se ius civile, kao
  posebno pravo te države. A ono (pravo) koje je
  prirodni razum stvorio medu svim ljudima i koje
  svi narodi podjednako poštuju, naziva se ius
  gentium, kao pravo kojim se služe svi narodi. I
  rimska se država služi djelomicno svojim
  vlastitim, a djelomicno pravom zajednickim svim
  ljudima.

11
a) Ius civile, ius gentium, ius naturale

• Ius civile pravo koje je pojedini narod stvorio
  samo za sebe pravo koje je vrijedilo samo za
  rimske gradane vrlo strogo (ius strictum)
• Ius gentium one norme koje se podjednako mogu
  naci kod svih naroda, a oslanjaju na naturalis
  ratio odnosilo se na poslove medu rimskim
  gradanima i strancima (peregrinima) te medu samim
  rimskim gradanima ius aequum

12
Ius naturale

• D. 1,1,1,3 (Ulpianus libro primo institutionum)
  Ius naturale est quod natura omnia animalia
  docuit nam ius istud non humani generis
  proprium, sed omnium animalium, quae in terra,
  quae in mari nascuntur, avium quoque commune est.
  Hic descendit maris atque femminae coniunctio,
  quae nos matrimonium appellamus, hinc liberorum
  procreatio, hinc educatio.
• Prirodno pravo (ius naturale) jest ono kojim je
  priroda poucila sva živa bica, jer to pravo nije
  samo svojstveno ljudskom rodu, nego je zajednicko
  svim živim bicima koja se pojavljuju na zemlji i
  u moru, pa i pticama. Tu spada veza muža i žene,
  koju mi nazivamo brakom, radanje djece i njihov
  odgoj.
• D. 1,1,11 (Paulus libro quarto decimo ad Sabinum)
  Ius pluribus modis dicitur uno modo, cum id quod
  semper aequum ac bonum est ius dicitur, ut est
  ius naturale.
• (Rijec) pravo može se upotrijebiti u više
  znacenja jedno je od tih znacenja kada govorimo
  o onom pravu koje je uvijek pravedno i dobro, kao
  što je prirodno pravo.

13

• Ius naturale pojam koji se javlja u klasicnom
  pravu, izjednacava se s ius gentium, iako se vec
  tada smatra da je to viša kategorija prava za
  Justinijana smatra se da je to apsolutno i
  nepromjenjivo pravo za sve narode i sva vremena,
  pravo zajednicko svim bicima na toj osnovi
  izgradena u 17. i 18. stoljecu škola prirodnog
  prava Huga Grotiusa

14
b) Ius scriptum i ius non scriptum

• Podjela po nacinu postanka (izvorima prava), ne
  po tome je li zapisano
• Ius scriptum (pisano pravo) pravo koje
  proizlazi od organa javne vlasti te u pravilu
  zapisano leges, plebiscita, magistratuum edicta,
  senatus consulta, responsa prudentium,
  constitutiones
• Ius non scriptum (nepisano pravo) obicajno
  pravo

15
Mos (consuetudo)

• Iustiniani, Inst. 1,2,3 Constat autem ius nostrum
  ex scripto aut ex non scripto... Scriptum ius est
  lex, plebiscita, senatus consulta, principum
  placita, magistratuum edicta, responsa
  prudentium. (1,2,9) Ex non scripto ius venit quod
  usus comprobavit. Nam diuturni mores consensu
  utentium comprobati legem imitantur.
• (1,2,3) Naše pravo sastoji se od pisanog i
  nepisanog... Pisano pravo jesu zakoni,
  plebisciti, mišljenja senata, carske
  konstitucije, magistratski edikti, odgovori
  pravnika. (1,2,9) Nepisano pravo dolazi od onoga
  što praksa potvrdi. Naime, dugotrajni obicaji
  potvrdeni suglasnošcu onih koji ih primjenjuju
  vrijede kao da su zakoni.
• Ulpianus libro singulari regularum I,4 Mores sunt
  tacitus consensus populi longa consuetudine
  inveteratus.
• Obicaji su prešutna suglasnost naroda utvrdena
  dugotrajnom primjenom.

16
Mos (consuetudo)

• D. 1,3,32,1 (Iulianus libro octogesimo quarto
  digestorum) Inveterata consuetudo pro lege non
  immerito custoditur, et hoc est ius quod dicitur
  moribus constitutum, nam cum ipsae leges nulla
  alia ex causa nos teneant, quam quod iudicio
  populi receptae sunt, merito et ea, quae sine
  ullo scripto populus probavit, tenebunt omnes
  nam quid interest, suffragio populus voluntatem
  suam declaret an rebus ipsis et factis? quare
  rectissime etiam illud receptum est, ut leges non
  solum suffragio legislatoris, sed etiam tacito
  consensu omnium per desuetudinem abrogentur.
• Dugotrajna se praksa, ne bez razloga, poštuje kao
  da je zakon, i to je ono pravo za koje se kaže
  da je obicajima stvoreno. Ako nas, naime, i sami
  zakoni jedino zbog toga obvezuju što su
  prihvaceni odlukom naroda, opravdano je da i ono
  što je narod odobrio bez ikakvog pismena,
  obvezuje sve zar ima, naime, razlike izmedu toga
  da li ce narod glasanjem (izricito) izraziti
  svoju volju ili ce to uciniti svojim stvarnim
  stavom i postupcima? Stoga je sasvim opravdano
  prihvaceno gledište da zakoni ne mogu biti
  ukinuti samo odlukom zakonodavca nego i prešutnom
  suglasnošcu svih time što ne budu primjenjivani.

17
c) Ius publicum i ius privatum

• D. 1,1,1,2 (Ulpianus libro primo institutionum)
  Publicum ius est quod ad statum rei publicae
  Romanae spectat, privatum quod ad singulorum
  utilitatem sunt enim quaedam publice utilia
  quaedam privatim. Publicum ius in sacris, in
  sacerdotibus in magistratibus consistit, privatum
  ius tripertitum est collectum etenim est ex
  naturalibus praeceptis aut gentium aut civilibus.
  (Javno pravo jest ono koje se odnosi na položaj
  rimske države, a privatno pravo jest ono koje se
  tice koristi pojedinaca ima, naime, stvari od
  opce koristi i onih od pojedinacne. Javno pravo
  odnosi se na (uredenje pitanja) svetkovina,
  svecenstva, magistrata, dok je privatno trovrsno
  sastoji se, naime, od odredaba prirodnog, opceg i
  gradanskog prava.)
• D. 2,14,38 (Papinianus libro secundo questionum)
  Ius publicum privatorum pactis mutari non potest.
  (Javno pravo ne može se izmijeniti sporazumima
  pojedinaca.)

18
Ius publicum i ius privatum

• Ius publicum (javno pravo) ima u vidu interese
  rimske države ustavno, upravno pravo i javni
  delikti
• Ius privatum (privatno pravo) ima u vidu
  interese pojedinaca po rimskom pravu osobno i
  imovinsko pravo, gradanski i kazneni postupak

19
d) Ius cogens i ius dispositivum

• dioba s obzirom na utjecaj volje stranaka na
  uredenje pravnog odnosa
• Ius cogens (prisilno pravo) propisi koji se ne
  mogu mijenjati ili iskljuciti stranackim
  ugovorom rimski pravnici su za takve propise
  koristili izraz ius publicum
• Ius dispositivum (dispozitivno pravo) propisi
  od kojih stranke mogu odstupiti ili ih mogu
  ugovorom drukcije regulirati

20
e) Ius commune i ius singulare

• Podjela po obimu primjene
• Ius commune (opce pravo) primjenjuje se na sve
  adresate kao pravilo pojam se posebno koristi u
  srednjem vijeku za oznacavanje recipiranog
  rimskog prava koje je vrijedilo na podrucju
  cijele države, za razliku od partikularnih
  domacih i feudalnih prava

21
Ius commune i ius singulare

• Ius singulare (posebno pravo) iznimka od opcih
  nacela pravnog sustava neke države, doneseno iz
  razloga svrsishodnosti posebno pravo za odredene
  skupine osoba, stvari ili pravnih odnosa, u
  kasnijem pravu naziva se beneficium
• D. 1,3,16 (Paulus libro singulari de iure
  singulari) Ius singulare est, quod contra tenorem
  rationis propter aliquam utilitatem auctoritate
  constituentium introductum est. (Posebno pravo
  (ius singulare) jest ono koje je, suprotno smislu
  prava, zbog neke koristi, uvedeno od strane onih
  koji su ovlašteni da stvaraju pravo.)