KRISTOLOGIJA I SOTERIOLOGIJA

1
Designed by Dino-Josip Car
K R I S T O L O G I J A
I
N
R
I
Prof. dr. sc. Ivan Karlic
2
PREGLED KROZ PREDMET
K R I S T O L O G I J A
Tko je Isus Krist ?
Tko je Krist za nas danas?
Kako danas upoznati osobu Krista?
Poganski autori govore o Kristu
Kristologija i soteriologija
3
PREGLED KROZ PREDMET
I S U S K R I S T D A N A S
Isus Krist u Katekizmu katolicke Crkve
Pluralizam kristoloških usmjerenja
Model slave u pravoslavnoj kristologiji
Model križa luteranske kristologije

4
PREGLED KROZ PREDMET
Isus u nekršcanskim ambijentima
Biblijska kristologija


Otajstvo Krista u Svetom pismu
Pokreti i religiozne zajednice u Isusovo vrijeme
Isusova poruka o kraljevstvu Božjem

5
Isusova cudesa povijest i znanost Implicitna
kristologija Kristološki naslovi Isusova smrt
na križu kao savršeno pomirenje covjeka s
Bogom Uskrsnuce/ proslava Isusa Krista
PREGLED KROZ PREDMET
6
Povijesno dogmatski razvoj kristologije
Tijekom proteklih dvadeset stoljeca pruža nam se
panorama razlicitih slika istoga Isusa Krista
Patristicka kristologija (II.-VIII. st.)
Kristologija u judeo-kršcanskom ambijentu
Kristologija u helenisticko-rimsko-europskom
okružju
Srednjovjekovna (IX.-XV. st.)
Moderna (XVI.-XIX. st.)
Suvremena kristologija (XX.-XXI. st.)
7

• SUSTAVNA KRISTOLOGIJA
• Otajstvo Isusa Krista Sina Božjega
• Preegzistencija Logosa
• Utjelovljenje Sina Božjega smisao i svrha
• Unio hypostatica
• Communicatio idiomatum
• Nama u svemu jednak osim u grijehu

8
I
N
R
I
K R I S T O L O G I J A
Prof. dr. sc. Ivan Karlic
9
K R I S T O L O G I J A

• Tko je Isus Krist ?
• Razlicitost ambijenata u kojima je pitanje Krista
  bilo postavljano uvjetovalo je nastanak
  razlicitih odgovora na njega.

Kršcani vjeruju da za upoznavanje Isusa Krista,
po vjeri, valja uprijeti pogled u Pocetnika i
Dovršitelja vjere, Isusa
Heb 12,2
Upoznati Isusa Krista znaci otkriti njegov pravi
identitet i njegovo znacenje za covjeka, odnosno
stvarati kristologiju, što je Crkva i cinila od
svojih pocetaka do danas apostoli i njihovi
ucenici, crkveni oci, teolozi svih vremena i
kultura, te crkveno uciteljstvo, nastojali su
shvatiti i ispravno tumaciti otajstvo Isusa
Krista.
10
Pitanje o Isusu
Tko je Isus Krist? središnji sadržaj
novozavjetne kristologije
Pitanje koje se spominje od Cezareje Filipove
(usp. Mk 8,27-29 i par.) sve do današnjih dana...
Na njega odgovara kristologija, kao središnja
tema i stožer kršcanske teologije.
Tko je Krist za nas danas?

• Nema odgovora na to pitanje bez prethodnog
  odgovora tko je (bio) Isus Krist.
• U isto vrijeme i konacni (eshatološki)
  navjestitelj Boga i konacni (eshatološki) covjek

• On objavljuje pravu narav Božju i pravu narav
  ljudsku

• U njemu kršcanstvo nema samo svoje izvorište,
  nego i središte i trajni temelj nitko ne može
  postaviti drugog temelja (1 Kor 3,11).

11
Kako danas upoznati osobu Krista?
1. Isusa se može upoznati pozivajuci se na
njegove ucenike i promatrajuci njihov život
Isus i zajednica onih koji vjeruju u njega
medusobno se prožimaju.
2. Isusa se može upoznati uvidom u najstarije
izvore koji o njemu govore, odnosno na prve
dokumente kršcanske vjere (Novi zavjet).
Poganski autori govore o Kristu
Plinije Mladi, Epistulae
Kornelije Tacit, Annales
Gaj Svetonije, Claudius
12
Pojmovlje
ISUS hebr. Ješua ili Jehošua, što znaci Jahve
spasava
Za hebrejski mentalitet ime osobe nije tek neka
konvencionalna oznaka ono predstavlja osobu,
kazuje tko i što ta osoba jest, definira je.
Krist Pomazanik Božji
hebr. Mašiah
grc. Hristós
lat. Christus
Jedan od naslova koji kršcanska zajednica rabi
od svojih pocetaka za izražavanje svoje vjere u
povijesnu osobu Isusa iz Nazareta kao
utjelovljenog Sina Božjega i jedinog Spasitelja.
13
Kristologija je govor i tumacenje vjere u Isusa
iz Nazareta kao Krista.

• Vjera
• prethodi kristološkom razmišljanju
• temelj mu je, ali i cilj
• konstitutivni element kristologije

Pretpostavlja zajednicu vjernika-kršcana koji
usmjeravaju svoj život prema Isusu Kristu,
nasljeduju ga i svjedoce za njega rijecju i
životom.
14
Kristologija i soteriologija
Kristologija je sustavno razmišljanje o osobi
Isusa Krista koje nastoji odgovoriti na pitanje
Tko je Isus Krist?
Soteriologija istražuje Kristovo djelo spasenja i
nastoji odgovoriti na pitanje Što je Isus Krist
ucinio i koje znacenje on ima za nas?
15
Klasicna podjela kristološkog traktata
A)
B)
De Verbo incarnato O utjelovljenoj Rijeci
De Christo Redemptore O Kristu Otkupitelju
Suvremena kristologija sve više izbjegava ovakvu
podjelu i nastoji gledati na jedinstvo koje i
postoji izmedu otajstva Utjelovljenja Isusa
Krista i njegova otajstva Otkupljenja, odnosno
izmedu osobe Isusa Krista i njegova spasenjskog
djelovanja. Sveukupno razmišljanje o Isusu Kristu
obuhvaca u isto vrijeme i kristologiju i
soteriologiju .
16
Kristološke metode
Tri su temeljna usmjerenja ili metode u
kristologiji
Metoda iznutra prema kojoj, kristološko
razmišljanje, da bi doista bilo i ostalo pravo
teološko razmišljanje, mora svjesno polaziti od
odnosa vjere s Isusom Kristom Spasiteljem, i to
one vjere koju danas ispovijeda zajednica
vjernika.
Metoda odozgo (discendentalna kristologija)
polazi od ispovijesti vjere u utjelovljenje
Rijeci/Sina Božjega
Metoda odozdo (ascendentalna kristologija)
smatra da teološko razmišljanje o Isusu Kristu
kao svoje polazište treba uzeti povijest Isusa iz
Nazareta, odnosno povijesna dogadanja koja se
odnose na njega, onako kako ih donose Evandelja
17
I S U S K R I S T D A N A S
Katekizam katolicke Crkve izlaže kristološko
naucavanje
NAVJEŠTAJ O ISUSU KRISTU U DANAŠNJOJ CRKVI
Kristološka koncentracija (glavna karakteristika
suvremene kristologije) Covjek Isus iz Nazareta
koji je i Krist, njegova povijest, njegova smrt,
uskrsnuce i proslava, njegov transcendentni
osobni identitet, jest korijen i objekt onoga što
zovemo biti kršcanin.
Kristološki pluralizam u XX. st. Tako u tumacenju
i izražavanju Kristova misterija neki autori
davali su prednost utjelovljenju, neki Isusovom
križu, drugi uskrsnucu Kristovom, drugi njegovoj
slobodi, neki njegovoj ljubavi, odnosno njegovom
pro-egsistere (biti-za-druge), itd.
18
U drugoj polovici XX. st. može se zapaziti
polagano nestajanje razmimoilaženja izmedu
katolika i protestanata kao posljedica dvaju
cinitelja
a) povratak protestanata na izvorne pozicije
Luthera i Calvina, koji su se u kristologiji
uglavnom držali crkvenih dogmi
b) služenje istim konceptualnim instrumentima
(egzistencijalizam, pozitivizam, neomarksizam
itd.) i protestanata i katolika.
19
Isus Krist u Katekizmu katolicke Crkve
KKC 430-455
KKC 571

• Isus (Jahve spasava)

• Pashalno otajstvo

• Krist (Pomazanik)

KKC 574-594

• Sekundarni uzroci Kristove smrti

• Jedinorodeni Sin Božji

• Gospodin

KKC 598

• Stvarni uzrok Kristove smrti

KKC 469

• Pravi Bog i pravi covjek

KKC 599
KKC 515

• Smrt pripada otajstvu nauma Božjega

• Kristovo covještvo sakrament spasenja

KKC 600-611

• Božji naum spasenja se ostvaruje

KKC 516-518

• Kristova otajstva objavljuju Boga i covjeka

KKC 631-637

• Silasku nad pakao

KKC 525-570

• Glavna otajstva Isusova života

KKC 659-667

• Isusovo uzašašce na nebo

KKC 543-547
KKC 668-682

• Navještaj i pocetak kraljevstva Božjeg

• Kristov ponovni dolazak u slavi

20
KKC

• Kristova otajstva su, dakle, odredeni momenti
  njegove povijesne egzistencije, a svako od njih
  objavljuje Boga i covjeka (usp. 516-518).
• Sve je u Isusovom životu znak njegova Otajstva.
  Kroz njegove cine, njegova cudesa, njegove
  rijeci, objavljeno je da u njemu tjelesno
  prebiva sva punina božanstva (Kol 2,9).

21
KKC
U KKC u su naglašena neka otajstva Isusova
života
Isusova smrt nije plod slucaja u nesretnu
stjecaju okolnosti, nego pripada otajstvu nauma
Božjega (599), po kojem se taj Božji naum
spasenja ostvaruje (usp. 600-611)
Pashalno otajstvo vazmeno otajstvo Križa i
Uskrsnuca Kristova u središtu je Radosne vijesti
koju apostoli, i Crkva slijedeci njih, moraju
naviještati svijetu (571)

• Silazak nad pakao
• taj izraz govori o Isusovoj stvarnoj smrti, te o
  njegovu silasku medu mrtve (usp. 631-637), da
  bi pravednicima koji su mu prethodili otvorio
  vrata nebeska (637).

• Uskrsnuce
• povijesna i nadpovijesna (nadnaravna) zbilja
  koja ima
• znacenje za spasenje ljudi i svijeta (usp.
  638-658).

• Uzašašce na nebo
• konacni ulazak njegova covještva u Božje nebesko
  gospodstvo i kraljevstvo, gdje ce i svi spašenici
  doci (usp. 659-667)

22
Pluralizam (mnoštvo) kristoloških usmjerenja
a) Klasicni kristološki model /J. Galot/ b)
Egzistencijalni model (ili egzistencijalna
kristologija) /R. Bultmann/ c)
Evolutivno-kozmicki model (ili kozmicka
kristologija) /P. Teilhard de Chardin/ d)
Transcendentalni model (ili transcendentalna
kristologija) /K. Rahner/ e) Estetski model (ili
estetska kristologija) /H. U. von Balthasar/
f) Povijesni model (ili povijesna
kristologija) /W. Kasper/ g) Humanisticki model
(ili humanisticka kristologija) h) Kontekstualni
model (ili kontekstualna kristologija) i) Model
oslobodenja (ili kristologija oslobodenja) j)
Psihološki model /V. Frankl , S. Freud/ k)
Feministicki model l) Inter-religiozni model
23
Model slave u pravoslavnoj kristologiji
Pravoslavna kristologija je kristologija odozgo
i polazi od Ivanova izricaja Rijec je tijelom
postala (Iv 1,14)
Grcki pravoslavni teolozi inzistiraju uvijek samo
na božanstvu Isusa Krista, pravog Boga i pravog
covjeka, i gotovo uvijek ga nazivaju Theos-Lógos
(Bog-Rijec)
24
Model križa luteranske kristologije
Za protestantsku tradiciju do K. Bartha i J.
Moltmanna, križ je najprimjereniji obrazac za
razumijevanje kristološke poruke.
Theologia crucis križ nije tek jedan dio
kršcanske poruke, on je formalni kriterij za
tumacenje dogadaja Isusa Krista (crux probat
omnia). Luther skolastickoj teologiji slave
pretpostavlja biblijsku teologiju križa u
Kristu Bog se i objavljuje i skriva.
25
Moltmann pokušava izbjeci tradicionalnu
protestantsku jednostranost teologije križa,
gledajuci Kristov križ u svjetlu i u kontekstu
njegova uskrsnuca.

• Japanski teolog Kitamori - Teologija Božje
• patnje Bog nije samo Otac koji rada Sina, nego
  je Bog koji kao Otac prepušta Sina patnji i
  smrti, i kao takav on sam pati. Svrha te Božje
  patnje jest otklanjanje i iskorjenjivanje
  patnje svijeta i covjeka.
• Luther in Christo crucifixo est vera theologia
  et cognitio Dei
• M. Luther solus Deus, solus Christus, sola
  gratia, sola fides

26
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA

• tijekom povijesti i u današnje vrijeme, za Isusa
  se zanimaju na razlicite nacine pojedinci, grupe,
  pokreti i religije i o njemu se govori u
  razlicitim ambijentima, koji formalno nisu dio
  kršcanskog svijeta i kršcanskih crkava i njihova
  kristološkog naucavanja

kristologija izvana
isusologija

• pokazuje da se covjecanstvo na neki nacin želi,
  unatoc drugacijoj religijskoj pripadnosti ili
  vjerovanju, unatoc indiferentizmu ili ateizmu,
  obratiti i pozvati se na Isusa Krista kao na
  kljucni model tumacenja covjekova misterija

27
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
1. Isus u suvremenoj književnosti 3 osnovna
modela
U modelu skrivenog Krista odnos i govor o Isusu
je neizravan. U stvarnim ili imaginarnim likovima
prikriva se neka nepoznanica, nekakav X s
jedne strane, odsutnost X-a se doživljava kao
uzrok apsurdnosti covjekove egzistencije, s druge
strane njegova prisutnost rješava ljudsku enigmu.
Figura zamišljenog (ili izmišljenog) Krista
prisutna je u tzv. tradicionalnim romanima i u
književnim biografijama Isusa iz Nazareta u
takvoj književnosti, koja se služi i Evandeljima
i nekim drugim povijesno-arheološkim
istraživanjima, susrece se Krist iz mašte,
onako kako ga se zamišlja da je bio, a cesto se
tu radi i o subjektivnim istraživanjima autora,
koji Isusu u usta stavlja pišcevo razmišljanje o
motivima, vrednotama, ponašanju...
Aktualizirani Krist takoder je prisutan u
modernoj književnosti, koja si postavlja pitanje
Kako bi se ponašao Nazarecanin da živi u
današnjem svijetu?
28
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
2. Isus u filozofiji
Pogled i razmišljanje na figuru i osobu Isusa iz
Nazareta usmjeravali su i mnogi filozofi modernog
doba možemo ih podijeliti u dvije kategorije
a) Oni koji gledaju i tumace misterij Isusa u
svjetlu razuma i vjere, priznavajuci ovoj
posljednjoj prvenstvo u otkrivanju otajstva Boga,
Krista i covjeka (npr. Pascal, Leibniz,
Kierkegaard, Husserl, Blondel, Bergson, Stein,
Lotz) b) Oni koji interpretiraju Nazarecanina
samo razumski za njih Isus je obican, ali i vrlo
mudar, covjek (Spinoza, Feuerbach), ucitelj
moralnog života (Kant, Schleiermacher i Lessing),
naivni prorok (Nietzsche), jedan od velikih
filozofa u rangu Buddhe, Sokrata ili Konfucija
(Jaspers). Današnja filozofija se cini prilicno
indiferentnom, ponekad i neprijateljski
raspoloženom, pred pitanjem o Isusu Kristu.
29
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
3. Isus u nekršcanskim religijama
U govoru o Nazarecaninu, od prezirnog izraza
onaj covjek, prešlo se na drugaciji nacin
izražavanja o Isusu on je veliki brat (M.
Buber), vjecni brat (S. Ben-Chorin), rabin i
ucitelj (P. Lapide, H. Falk, G. Vermès)
ŽIDOVSTVO

30
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
ISLAM

• u islamskoj svetoj knjizi, Kuranu, Isusa (Isa
  naziva ga se i Mesih Mesija, Krist) se spominje
  u 14 sura (poglavlja)

• kaže se da je roden od Merjeme (Marije) (usp.
  sura 3,47) i to posebnim Božjim zahvatom, tj.
  bez udioništva oca, što je za Muhameda izraz
  Božje stvarateljske moci (usp. 21,91)

• Kuran drži da je Isus bio najsvetiji prorok
  prije Muhameda, no nijece mu božanstvo i božansko
  sinovstvo (usp. 5,17 9,30)

• Bog ga je cudesno spasio od smrti na križu, i on
  ce se vratiti na zemlju na kraju vremena na sudu
  ce se odreci svojih nasljedovatelja koji su ga
  proglasili, odnosno ucinili Bogom

31
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
HINDUIZAM
religija koja prilicno lako integrira u svoj
religijski i doktrinalni sustav vjerske istine
razlicite provenijencije. Od kraja XIX. st.
nadalje mnogi hinduisticki teolozi, monasi i
obicni vjernici poceli su se jako zanimati za
Isusa iz Nazareta.
Ostali su oduševljeni njegovim visokim moralnim
vrednotama i naucavanjem, posebice Govorom na
gori, u kojem je sam Gandhi vidio sažetak
svekolike kršcanske poruke. Za Gandhija, Isus je
bio mucenik, utjelovljenje žrtve, veliki ucitelj
covjecanstva, kao Buddha, Muhamed, Râmakrišna za
Gandhijevog ucenika Vinôbâ, Isus je najveci
satyagrahi ( onaj koji se zauzima za druge i
vjeruje u snagu istine i nenasilja) za nemali
broj hinduistickih teologa Isus je avatâra, tj.
potpuno utjelovljenje Boga
Kao voda koji pokazuje put spasenja, no ne smatra
ga se spasiteljem, a posebno ne Sinom Božjim i
osobnom objavom Svevišnjega u povijesti.
32
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
BUDIZAM
Spominjuci Isusa, cini se da budisti nemaju nekog
velikog interesa za njega osobno, za njegov
povijesni lik, nego ih više zanima kršcanstvo kao
religiozni sustav i kao škola duhovnosti.

33
ISUS KRIST U NEKRŠCANSKIM AMBIJENTIMA
Isus i nova religioznost
(Jean Vernette)
Tri su temeljna nacina shvacanja Isusa Krista i
govora o njemu 1. Sekte koje svoje korijene
imaju u judeo-kršcanstvu. S jedne strane,
zagovaraju povratak izvornom Isusu i
kršcanstvu, odbacivajuci i suvremeno društvo kao
potpuno iskvareno, i Crkvu koja se previše
kompromitirala. S druge pak strane, Isusa
smatraju doduše Mesijom, Spasiteljem i Sinom
Božjim, ali potpuno zaboravljaju njegovo
covještvo. Cini se kao da su se razbudila neka
kristološka krivovjerja gnostickog usmjerenja iz
prvih stoljeca Crkve. 2. Sekte koje se
nadahnjuju, na orijentalnoj mistici. Radi se o
kompleksnom fenomenu nazvanom New Age, sa svim
njegovim ograncima i strujama. S jedne strane,
Isusa se tu ocrtava pojmovima kao Inicirani,
Prosvijetljeni, Ucitelj, Voda, Guru, Yogi, te ga
se stavlja rame uz rame s drugim mudracima iz
povijesti ljudskog roda. S druge pak strane,
Isusa se u nekim sektama New Age-tipa više gleda
u kozmickoj perspektivi Isus bi bio poseban
slucaj manifestacije božanskoga, jedna od mnogih
inkarnacija božanskog. Osim toga, u sektama
takvog usmjerenja osjeca se i (neo)gnosticki
trag. 3. Ezoterija i ezotericiTipican primjer je
djelo M. Smitha o Isusu kao carobnjaku. I drugi
ezoterici takoder su pisali Isusove životopise.
Klasican primjer je Isusov životopis kojeg je
napisao još krajem XIX. st. Nicola Notovitch. I
prema njemu Isus bi naucio razne spiritisticke i
magijske vještine u Kašmiru i Tibetu, te ih rabio
u Palestini.
34
POVIJESNO PITANJE O ISUSU
Tko je Isus Krist za nas danas?
Tko je Isus Krist?
Svrha im je opravdati i obnoviti vjeru.
35
Povijest u kristologiji
Izraz povijest shvaca se na dvostruki nacin on
ne oznacava samo obicnu rekonstrukciju susljednih
povijesnih dogadaja i cinjenica koji su se
stvarno dogodili u odredenom vremenu i prostoru,
nego se shvaca i kao mjesto Božjeg spasenjskog
djelovanja, zbog cega povijest postaje povijest
spasenja.
Ono što možemo znati o Isusu iz Nazareta jest
sljedece on je važna povijesna osoba, živio je u
Palestini na pocetku nove (kršcanske) ere, o cemu
govore i neki izvankršcanski spisi.
Pozivanja na Isusov konkretni zemaljski život u
evandeoskim spisima i u Djelima apostolskim
sastavni su dio misionarskog propovijedanja prve
Crkve, te se može zakljuciti sa H. Küngom, da
svaka manipulacija, ideologizacija i mitizacija
Krista nalazi svoj limit upravo u povijesti
kršcanski Krist nije tek nekakva ideja izvan
vremena i prostora, nego je konkretna, ljudska i
povijesna osoba.
36
Je li Krist kojeg navješcuje Crkva (Krist vjere)
razlicit od povijesnoga (zemaljskog) Isusa?
Problematika rodena u protestantskom ambijentu
krajem XVIII. st. , vrijeme iluminizma.
KONTINUITET IZMEÐU POVIJESNOG ISUSA I
NAVJEŠCIVANOG KRISTA
Nije li možda prva kršcanska zajednica
neopravdano obogatila Isusa iz Nazareta
božanskim atributima, koji mu zapravo ne
pripadaju? Ako bi to tako bilo, onda bi izmedu
povijesnog Isusa i Krista vjere postojao ogroman
raskorak, a samim tim i potpuni raskid osobnog
kontinuiteta izmedu autenticnoga povijesnog Isusa
i neautenticnog Krista vjere.
37
Hermann S. Reimarus (1694.-1768.) on razlikuje,
s jedne strane, naum i propovijedanje Isusovo, te
nakanu apostola i prve Crkve, s druge strane. U
svom spisu, objavljenom tek poslije njegove smrti
od Gotthalda E. Lessinga, Reimarus je ocrtao
osobu Isusa iz Nazareta kao politickog mesiju,
koji je kao jedini cilj imao oslobodenje
izraelskog naroda od rimske dominacije.
Interpretirajuci Isusove rijeci na križu Bože
moj, Bože moj, zašto si me ostavio? (Mk 15,34)
kao priznanje promašaja i sloma vlastite ideje,
Reimarus zakljucuje da su ucenici ukrali Isusovo
tijelo nakon njegove smrti, i potom razglasili da
je uskrsnuo, da je on zapravo apokalipticki
Mesija o kojem govori prorok Danijel (usp. Dan
7). Ta prevara ucenika bila bi uzrok rodenja
Krista vjere i same Crkve. Njegov zakljucak bio
je predpashalni Isus i postpashalni Krist bili
bi dvije razlicite stvarnosti medu njima je ocit
jedan duboki ponor (kako je govorio Lessing),
te bi se trebalo osloboditi od vjere koja je u
biti mit i ideologija.
38
To oslobadanje, po njihovom mnijenju, moralo bi
se postici vrednovanjem pravog Isusa kojeg nudi
povijesno istraživanje, odnosno otkrivanjem
povijesnog Isusa. To otkrice trebalo bi biti
rezultat Leben-Jesu-Forschung-a koje je i
zapocelo krajem XVIII. st. upravo s Reimarusom i
Lessingom i koje ce uvjetovati cijelo XIX. st.
39
Veliko negodovanje izazvalo je takoder i pisanje
D. F. Straußa o Isusu. Prema njemu, tradicionalno
nadnaravno tumacenje Isusa neprihvatljivo je za
suvremenog covjeka, a moderna racionalisticka
tumacenja previše su površna zbog toga on
izabire treci put za tumacenje Isusa iz
Nazareta mitsku interpretaciju. Mitskim
tumacenjem Strauß ne nijece povijesnu srž stvari
koje se odnose na Isusa, ali on razlikuje izmedu
povijesne jezgre i mitske interpretacije koja
se na njoj temelji, odnosno i on strogo razlikuje
povijesnog Isusa i Krista vjere. Medutim, njegovo
mitsko tumacenje vodi zapravo prema izgradivanju
religije Krista u nekakvu religiju
humaniteta, a to pak vodi kršcanstvo i kršcane
prema potpunom gubljenju identiteta.
40
Krajem XIX. i pocetkom XX. st. njemacka
protestantska teologija pokušavala je naci
kulturni sporazum s modernim racionalizmom preko
tzv. liberalne teologije, koja se inspirirala
hegelijanizmom i religijskom filozofijom F.
Schleiermachera. Liberalni pokret nastavio je
primjenjivati povijesno-kriticku metodu u
teologiji i raspravljati kompleksno pitanje
kontinuiteta izmedu povijesnog Isusa i Krista
vjere. Držalo se da je moguce doci do povijesnog
Isusa preko pripovijedanja sinoptika (posebno
Marka), koje su smatrali pouzdanim povijesnim
svjedocanstvima. Takvim pristupom rekonstruiran
je Isus koji je bio sasvim razlicit od Krista
kojeg navješcuju ostali izvori Novog zavjeta i
dogmatska tradicija Crkve.
41
Predstavnici liberalne teologije, kao Alfred
Ritschl (1822.-1869.), Ernst Tröltsch
(1865.-1923.), Adolf von Harnack (1857.-1930.) i
drugi, smatrali su povijesnu osobu Isusa, njegov
život, njegov primjer, njegovo moralno naucavanje
i njegovu religioznost kao temelj vjere Crkve i
kao zacetak jednoga novog iskustva Boga
osloboditelja. Vjera u Isusa, po njihovu
mišljenju, imala je svoj zacetak u djelovanju i u
utjecaju koji je njegova moralna figura izazivala
u ljudima stoga je njegova povijest temelj
vjere, koja se rada po susretu savjesti s
Isusovom osobom.
42
Martin Kähler (1835.-1912.) objavljuje svoj
studij protiv liberalne teologije i njezinih
pokušaja rekonstruiranja povijesnog Isusa i
protiv njezine tendencije odjeljivanja povijesnog
Isusa od apostolskog propovijedanja o Kristu.
Kähler skrece pozornost upravo na primat
propovijedanja prve kršcanske zajednice i u
njezinoj vjeri nalazi polaznu tocku za svaki
govor o Isusu Kristu. Vec naslov njegova djela
daje naslutiti polemicki ton u odnosu na
prethodne studije. On razlikuje izmedu historisch
i geschichtlich izrazom historisch podrazumijeva
bruta facta povijesti, tj. kronološke cinjenice,
one koje daje povijesna znanost izrazom
geschichtlich podrazumijeva njima imanentna
znacenja koja imaju stalnu vrijednost.
43
Kähler razlikuje, dakle, izraze povijesni Isus
(historisch) i povijesni biblijski Krist
(geschichtlich), onaj kojeg je navješcivala prva
Crkva. Za njega je razumljiv samo biblijski
Krist, jer samo on ima stalno znacenje za život
vjernika važan je dakle Krist naviješten po
Evandeljima.
44
William Wrede (1859.-1906.) prigovara liberalnoj
teologiji i Leben-Jesu-Forschung-u uopce, da je
ocrtala figure povijesnog Isusa koje se ne
temelje na povijesnim izvorima, nego prije svega
na ideološkim pretpostavkama. On zastupa da
evandelist nema nekoga veceg interesa za
povijest, njegovo djelo je prvotno teološke
naravi. Dakle, služeci se i novom metodom
povijesti književnih vrsta (Formgeschichte) oba
ova teologa su mišljenja da se ne možemo puno
približiti povijesnom Isusu svaki od njih, na
svoj nacin, zastupa da Evandelja nisu povijesni
izvori u modernom smislu rijeci te da su
nedostatna da bi se napisala vita Jesu, jer
donose premalo povijesnih cinjenica ona nemaju
nakanu iznositi biografske detalje o Isusu, medu
sobom su kontradiktorni i, napokon, ne žele
pricati tko je bio Isus, nego navijestiti tko je
i što znaci Isus za vjeru.
45
U našem stoljecu, izmedu dva svjetska sukoba i
neposredno nakon drugog rata, dolazi do nove faze
u kristološkom razmišljanju. S katolicke strane
valja spomenuti K. Adama, R. Guardinia, É.
Merscha, J. R. Geiselmanna i druge, dok s
protestantske strane nezaobilazna su imena Karla
Bartha, Paula Tillicha, Emila Brunnera,
Friedricha Gogartena i Rudolfa Bultmanna, koji
kritiziraju liberalnu teologiju i
Leben-Jesu-Forschung. Kritika teološke pozicije
koja temelji vjeru u Isusa Krista na povijesnim
cinjenicama, posebice je proširena od K. Bartha,
zacetnika tzv. dijalekticke teologije i od R.
Bultmanna.
46
Dvadesetih godina našeg stoljeca pojavila se nova
metoda u novozavjetnom istraživanju, metoda
povijesti oblika (formgeschichtliche Methode),
vezana uz imena Karla L. Schmidta, Martina
Dibeliusa i Rudolfa Bultmanna. Tom metodom,
Formgeschichte, oni su htjeli pokazati da
Evandelja nisu povijesni izvori (u suvremenom
smislu tog pojma), nego da su prije svega
svjedocanstva vjere prve kršcanske zajednice
njihov interes nije usmjeren na povijesnog Isusa,
nego na Krista prisutnog u navješcivanju vjere i
propovijedanju, u liturgiji i u svekolikom životu
zajednice. Jedini trag koji je Isus ostavio iza
sebe jest vjera njegovih ucenika po toj vjeri
Krist djeluje u povijesti.
47
Za Bultmanna je bila važna samo kerygma, a
teološki važnim je smatrao Daß (da) povijesnog
Isusa, ali ne i Was (što) ili Wie (kako) o
Isusovom životu.

• Bultmannova kristologija je kristologija znacenja
  koje Raspeti ima za vjernika.
• E. Käsemann smatra da se može znati ponešto o
  povijesnom Isusu i da su to za vjeru važna
  pitanja je li prva zajednica imala valjane
  razloge u svom Gospodinu prepoznati Isusa iz
  Nazareta.
• J. Moltmann, W. Pannenberg i dr. smatraju da se
  NZ zanima za povijesnog Isusa i da se polazeci od
  kerygme prve zajednice dolazi do samog Isusa cime
  se naglašava kontinuitet izmedu povijesnog Isusa
  i Krista kerygme.

48
Na katolickoj strani R. Schnackenburg, H. Küng,
J. B. Metz i dr. Postavljaju novo pitanje o
povijesnom Isusu ne vracajuci se na pozicije
stare liberalne teologije.
Za noviju generaciju teologâ, izmedu
predpashalnog (povijesnog) Isusa i postpashalnog
Krista (vjere), postoji kontinuitet i u osobi i u
navještaju.
Ne postoji kontradikcija izmedu povijesti i vjere
jer su u dogadaju Isusa Krista povijest i vjera
nerazdruživo povezani.
49

• Krist je isti i u svojoj povijesti i u vjeri
  kršcanske zajednice, premda se metodološki mogu
  razlikovati tri teološka nivoa

1.Teologija samoga povijesnog Isusa
2. Teologija prve kršcanske zajednice
3. Teologija pojedinog evandelista
Sadržaj i primarni kriterij kristologije jest, u
isto vrijeme, povijesni Isus i uskrsnuli,
proslavljeni Krist.
50
DOGMATSKO PITANJE O ISUSU KRISTU
Dogmatsko pitanje ili dogmatski pristup dogadaju
Isusa Krista, prema smjernicama saborskog
dokumenta Optatam Totius, ostvaruje se trima
momentima ili stupnjevima
Temeljni stupanj jest Sv. pismo
Optatam Totius
Normativni stupanj crkvene tradicije (patristicka
tradicija, saborski izricaji, teološka
istraživanja),
Sintetski stupanj, tj. sadašnja sistematizacija
vjere i vjerskih istina.
51
Da bi dostigla tu sintezu, dogmatska kristologija
polazi od dviju pretpostavki
Vjera u apsolutnu, jedinstvenu i konacnu
samoobjavu Boga u Isusu Kristu.
Svijest da vjera, buduci da je ona i jedno
odredeno znanje (spoznaja), ne može potpuno
ostvariti svoj govor bez dijaloga s poviješcu, s
filozofijom i s drugim znanostima, otvarajuci se
i služeci se i njihovim instrumentima i
dostignucima.
52
Posebna obilježja sustavne kristologije

• biblijska

• pneumatsko-eklezijalna

• egzistencijalna (traži osobni susret s Kristom
  u kršcanskom životu)

• prakticna (nastoji da se podudaraju teorija o
  Kristu i odgovarajuca kršcanska praksa)

• ekumenska (otvara seekumenskom dijalogu s
  drugim kršcanskim zajednicama, ali i s drugim,
  nekršcanskim, religijama)

• pluralisticka

• trinitarna (Kristovo otajstvo unutar Božjega
  trojstvenog života)

• pneumatološka (temeljna uloga Duha Svetoga u
  dogadaju Krista)

53
KRISTOLOŠKO RAZMIŠLJANJE U HRVATSKOJ (XIX.-XX.
ST.)

• U hrvatskom teološkom okruženju kraja XIX.
  i pocetka XX. st. takoder se osjecaju teološke
  kontroverzije, ali i impulsi obnove katolickih
  znanosti.
• Dr. Ivan Bujanovic je napisao jedini sustavno
  obraden kristološki traktat Kristologija i
  soteriologija.
• Kristološku tematiku susrecemo i u clancima
  drugih naših teologa, koji tako na svoj nacin
  sudjeluju u teološkoj/kristološkoj diskusiji
  svoga vremena.
• Tako na primjer dr. Josip Maric diskutira
  povodom nekih modernistickih i racionalistickih
  postavki u kristologiji.

54
B I B L I J S K A K R I S T O L O G I J
A OTAJSTVO ISUSA KRISTA U SVETOM PISMU
55

STAROZAVJETNI TEMELJI KRISTOLOGIJE
Povijesni kontekst Isusa iz Nazareta Povijesna
egzistencija Tijekom povijesti, a i na pocetku
XX. st., pojavljivale su se teze koje su
stavljale u sumnju, pa cak i nijekale, povijesnu
egzistenciju Isusa iz Nazareta, tvrdeci da se
zapravo radi o mitskoj ili legendarnoj osobi.
Medutim, danas takve tvrdnje i teze nemaju
nikakva uporišta ni kod jednoga ozbiljnog
povjesnicara.
56

• Izvankršcanska svjedocanstva o Isusu nisu
  brojna, ali i ona imaju odredenu vrijednost i
  znacenje, premda se kršcanska kristologija
  temelji i nadahnjuje prije svega na kršcanskim
  svjedocanstvima i izvorima u kojima su vjera i
  povijest povezani.
• Teološka/kristološka istraživanja o Isusu
  razradila su i detaljne kriterije, pomocu kojih
  je moguce prilicno vjerodostojno odrediti
  povijesnost odredenih rijeci, djela i cinjenica,
  koje donose Evandelja.

57

• Okvirna kronologija Isusovog života
• roden u Palestini u vrijeme kralja Heroda
• (usp. Mt 2 Lk 1,5) koji je umro
• 4. g. pr. Kr. i rimskog cara Augusta

• djelovao u doba cara Tiberija (14.-37.)
• zapoceo javno djelovanje kad je imao
• oko trideset godina (Lk 3,23)
• i djelovao 2-3 godine, uglavnom u Galileji
• oko 30. g. bio raspet i umro na križu kod
  Jeruzalema, u vrijeme rimskog prokuratora Poncija
  Pilata (26.-36.)

58

• Isusov povijesni kontekst
• Isus je bio Židov, ukorijenjen u izraelski
  svijet. Zbog toga u današnje vrijeme gotovo svi
  kristološki spisi pokušavaju rekonstruirati
  povijesni, socijalni i religiozni ambijent u
  kojem je roden, u kojem je odrastao i djelovao,
  kako bi se što primjerenije shvatila sama njegova
  osoba, njegova poruka i smisao njegova poslanja.
  Izraelska religijska tradicija je na literarnom
  planu sadržana u spisima Starog zavjeta.
  Starozavjetni spisi pomažu u shvacanju Kristova
  otajstva i njegove spasenjske uloge.

59
Izrael i išcekivanje spasenja u Izraelu Isusova
vremena
Starozavjetni temelji kristologije
K R I S T O L O G I J A
Izrael je bio Božji narod, ciji je religiozni,
ali i socijalni, život bio voden i usmjeravan
Biblijom, posebice Mojsijevim Zakonom
Ritam socijalno-religioznog življenja naroda
uglavnom je bio odredivan religioznim blagdanima,
kao npr. pesah-mazot (tj. Pasha), blagdan Sedmica
(šebouth), blagdan Sjenica (sukkoth), blagdan
Pomirenja (jom kippur), subota (šabbat), itd.
60

• Jeruzalemski hram bio je
• zajednicko svetište svih Židova
• (palestinskih i onih iz dijaspore)
• tu su se danomice prinosile žrtve za svekoliki
  narod koji je svoju religioznost živio i kroz
  osobnu molitvu te kroz subotnje citanje i
  tumacenje Biblije u sinagogama (beth ha-kneset
  kuca molitve).

61
Poruka Starog zavjeta ima veliku važnost u
kristološkom govoru, jer starozavjetni spisi
pomažu u shvacanju Kristova otajstva i njegove
spasenjske uloge.
Slušajuci Božju rijec, pobožni Izraelac u Isusovo
vrijeme slušao je povijest svojih predaka i
njihov odnos s Jahvom
Išcekivanje spasenja
Jahve je jedan i jedini Bog, Izraelov voda i
spasitelj
Jahve je i ljubomorni Bog koji ne ostavlja
nekažnjenom Izraelovu izdaju. Dopustio je
izgnanstvo, ali je po svom milosrdu obecao i
povratak u zemlju.
Jahve cini spasiteljska djela za svoj narod i
preko posrednika (Mojsije, Suci, Kraljevi).
Proroci nakon progonstva (Hag, Jon, Tritoiz, Zah,
Mal) govore da povratak u domovinu nije
posljednje djelo Jahvine naklonosti - vjernost
Jahvi i opsluživanje Zakona donijet ce oproštenje
grijeha, zaštitu i blagoslov.
62

• Slušajuci rijeci prorokâ (Hoš, Am, Iz, Jr i Mih)
  Izraelac je cuo navještaje o dolasku mesijanskog
  kralja (Kralja-Mesije), po kojem ce Jahve
  osloboditi svoj narod od neprijatelja i s kojim
  ce zapoceti vrijeme otkupljenja. Išcekivao je
  jednoga posebnog Proroka kojega ce Jahve poslati
  svom narodu kako bi mu objavio Božju volju (usp.
  Pnz 18,15-18). Susreo je i navještaj o dolasku
  Sluge Jahvina (usp. Iz 42,1-9 49,1-9 50,4-9
  52,13- 53,12), Velikog Svecenika (Ezr, Neh, Zah,
  Sir), Pomazanika Božjeg (usp. Sir 45,24 Zah
  3,8 4,14), Sina covjecjega (usp. Dan 7,9-27).

63
Pokreti i religiozne zajednice u Isusovo
vrijeme

• Farizeji (hebr. perušim, tj. odijeljeni, posebni)
  
• nastali su u vrijeme Makabejaca, a bili su
  organizirani u bratstva koja su osnivali po
  cijeloj zemlji
• smatraju da bi strogo prijenjanje uz Zakon,
  pobožnost i strogost trebalo požuriti dolazak
  eshatološkoga Božjeg kraljevstva
• Osim Svetog pisma, priznavali su i usmenu predaju
  koju su pripisivali samome Mojsiju priznaju i
  usmenu predaju, postojanje andela i uskrsnuce
  mrtvih
• kontrolirali religiozni (pa i politicki) život
  naroda

64

• Saduceji (hebr. saddukim, tj. pravedni) bili su
  protivnici farizeja koji su vodili glavnu rijec u
  židovskom sinedriju
• vjerni pisanoj Božjoj rijeci (samo Petoknjižje) i
  odbacivali su usmene tradicije, mesijanizam,
  ucenje o andelima i o uskrsnucu mrtvih
• spremni praviti politicke kompromise suradivali
  su s Rimljanima radi dobiti
• imali su velik religiozni i politicki utjecaj

65

• Eseni u pustinji uz Mrtvo more živjeli u duhu
  Svetog pisma, Mojsijeva Zakona i pobožnih vježbi,
  išcekujuci posljednje dane i borbu izmedu
  sinova svjetla i sinova tame (dualisti
  možda su imali utjecaj na kršcanski dualizam)
  vjerovali u prekogrobni život, pred ocima imali
  tri figure buduceg Mesije svecenicku (Aronov
  Pomazanik), kraljevsku (Pomazanik Izraelov) i
  prorocku (Mesija-Prorok)
• Zeloti (hebr. kanna, grc. zelotai, tj.
  revnitelji) strogo nacionalno nastrojeni
  išcekivali Mesiju-ratnika. Rimljani su ih
  smatrali razbojnicima.

66
Ivan Krstitelj

• propovijeda skori Božji sud i krst obracenja na
  otpuštenje grijeha, jer tu je onaj koji dolazi
  (usp. Mk 1,1-8 Mt 3,1-12 Lk 3,8-18 Iv 1,19-35
  Mt 11,3 i par.)
• razlike izmedu Ivana i Isusa gdje Ivan govori o
  srdžbi i osudi, Isus govori o milosrdu i
  spasenju, o radosnoj vijesti. I Isus naglašava
  ozbiljnost i traži obracenje, ali kod njega taj
  zahtjev ima drugacije znacenje Ivan Krstitelj
  prihvaca grešnike i krštava ih nakon što su
  priznavali svoje grijehe, Isus pak daje
  grešnicima oproštenje i prije nego se priznaju
  grešnima ili ucine pokoru (usp. Lk 19, 1-10 Mt
  11, 20-24). Motiv obracenja kod Ivana je strah od
  suda, a kod Isusa povjerenje u Božju dobrotu.

67
ISUSOVA PORUKA O KRALJEVSTVU BOŽJEM
Svojim navješcivanjem kraljevstva Božjega, a to
navješcivanje pratilo je i odredeni nacin njegova
ponašanja i djelovanja, Isus govori svojim
suvremenicima (i svima) o dolasku vremena u kojem
je Bog odlucio konacno (za)kraljevati svojom
milošcu nad Izraelom i nad svekolikim svijetom.
Svojim prorockim ponašanjem i djelovanjem,
Nazarecanin donosi medu ljude novi svijet koji
pociva prije svega na Božjem ocinstvu prema svim
ljudima te na sveopcem bratstvu/sestrinstvu.
plod izravne Božje inicijative, a ostvaruje se po
Isusu Kristu koji ima posebnu i jedinstvenu ulogu
u izgradnji Kraljevstva, i u sadašnjosti i u
konacnom dovršenju u buducnosti.
68
ISUSOVA PORUKA O KRALJEVSTVU BOŽJEM

• Kraljevstvo Božje
• hebr. malkut Jahve grc. basileía toû Theoû, tou
  ouranon (usp. Mk 1,15 Lk 10,11),
• sam izraz nije cesto rabljen medu Židovima, bio
  više apstraktni oblik ispovijesti vjere
• premda ga Isus nikad nije izricito definirao, iz
  Evandelja proizlazi da je kraljevstvo za njega
  djelo po kojem je Bog odlucio uci u život ljudi,
  da bi bio s njima i donio im spasenje ono ima
  korijene u vremenu i u njemu raste i razvija se,
  a konacno dovršenje imat ce na kraju vremena

69

• Isus govori o dolasku vremena u kojem je Bog
  odlucio konacno (za)kraljevati svojom milošcu nad
  Izraelom i nad svekolikim svijetom. Kraljevstvo
  koje Isus navješcuje jest plod izravne i slobodne
  Božje inicijative i njegove bezuvjetne i sveopce
  milosti, ponudeno je svima, posebice siromašnima,
  poniznima, bolesnima i marginaliziranima, a
  ostvaruje se sada i ovdje u/po Isusu Kristu koji
  ima posebnu i jedinstvenu ulogu u izgradnji
  Kraljevstva, i u sadašnjosti i u konacnom
  dovršenju u buducnosti.

70
Isusovo navješcivanje kraljevstva Božjega

• on uci kao onaj koji ima vlast (Mk 1,22)
  djeluje kao prorok pismoznanci mu predbacuju da
  je u dosluhu s Beelzebulom, njegova rodbina kaže
  da je izvan sebe (usp. Mk 6,15 8,27 3,22 Lk
  11,15 Mk 3,21)
• središnja tema Isusova javnog djelovanja i
  navješcivanja jest skoro spasenjsko gospodstvo
  Božje

Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo
Božje! Obratite se i vjerujte Evandelju! (Mk
1,15)
71

• izraz kraljevstvo Božje potjece iz starozavjetne
  vjeroispovjesne formule Jahve je (postao)
  kralj/gospodin (usp. Ps 93,1 Iz 52,7)
• Isusovo navješcivanje kraljevstva Božjega treba
  gledati u okviru Izraelove, ali i opceljudske
  težnje za mirom, slobodom, pravednošcu i životom

Suvremenom covjeku pojam kraljevstvo Božje nije
lako pristupacan
važan biblijski nacin gledanja
72
U židovstvu Isusova vremena nada u skorašnje
Božje gospodstvo (kraljevstvo) bila je prilicno
raširena, ali ljudi su i tada ocekivali razlicite
stvarnosti kada su razmišljali o kraljevstvu
Božjem

• savršeno ispunjavanje Zakona (farizeji)

• politicko oslobodenje od neprijatelja snagom
  oružja i vladavinu (odnosno, politicku
  teokraciju) Izraela nad drugim narodima (zeloti)

• konacnu pobjedu sinova svjetla (tj. Boga) nad
  sinovima tame (tj. nad Zlim), odnosno kao
  dolazak novog eona, novog neba i nove zemlje

Isusov govor o Kraljevstvu u mnogome se razlikuje
od ondašnjih išcekivanja Božjeg gospodstva,
premda on nije dalek od tradicionalnog (starijeg)
shvacanja i nadanja u ostvarenje kraljevstva
Božjeg.
73

• Isus donosi novu sliku Boga koji kao Otac
  intervenira i ulazi u ljudsku povijest, želeci
  biti blizu svim ljudima, posebice onima koji su
  se od njega udaljili (i grešnicima i poganima)
  želi ponuditi oproštenje i zajedništvo sa sobom
  Bog je ljubav koja traži odgovor (usp. Mk
  12,28-34 Mt 22,34-40 Lk 10,25-28) Njegovo lice
  jest lice Boga Oca Isusovo navješcivanje je
  skandal za pobožne (usp. Lk 18,9-14).

74
Sadašnjost i/ili buducnost kraljevstva Božjega

• Božje kraljevstvo je za Isusa eshatološki
  dogadaj, odnosno buduca stvarnost koja još treba
  doci (usp. Mt 6,10 8,11 Mk 14,25)
• on govori i o njegovom skorom dolasku, odnosno
  ostvarenju Približilo se kraljevstvo Božje (Mk
  1,15 usp. Mt 4,17), ali treba i moliti za njegov
  dolazak (usp. Mt 6,10 Lk 11,2 Dodi kraljevstvo
  tvoje) o vec aktualnom Božjem eshatološkom
  gospodstvu, i to po samoj Isusovoj prisutnosti
  (usp. Lk 4,21 11,20 20,23 Mt 13,16 12,28)
• Isus poziva da se budno išcekuje siguran dolazak
  kraljevstva Božjega

75
Isusova cudesa znak i pocetak (dolaska)
kraljevstva Božjega

• Isusova djela pokazuju da nadolazece gospodstvo
  Božje obuhvaca cijelog covjeka, u njegovoj
  tjelesno-duhovnoj i socijalnoj dimenziji
• Sva cetiri Evandelja govore o Isusovim
  cudesima, (grc. teras lat. prodigium
  paradoxa usp. Lk 5,26 Dj 2,22 Rim 15,19).
  Govoreci o Isusovom cudesnom djelovanju, oni rabe
  sljedece pojmove dynamis, odnosno dynameis
  (snaga, djelo mocu ucinjeno, odnosno mocna
  djela), érgon (djelo), rjede téras (cudo) i
  semeíon (znak, posebice kod Ivana)
• njihova uloga jest da posvjedoce njegovo
  mesijansko poslanje i navješcivanje, odnosno
  pocetak ostvarivanja Božjeg kraljevstva

76

• Evandelja u svemu donose 34 cudesna djela
  Isusova, podijeljena na egzorcizme,
  ozdravljenja, oživljavanja (uskrišivanja), te
  intervencije nad prirodnim fenomenima
• prijedlog RBT 1. dobrociniteljska djela
  (ozdravljenja, egzorcizmi) 2. geste oslobadanja
  (utišavanje oluje i Isusov hod po vodi) 3.
  blagotvorni darovi (umnažanje kruha, riba i
  vina) 4. geste ovjerovljenja
• egzorcizme Isus shvacao i objašnjavao kao znakove
  dolaska/prisutnosti kraljevstva Božjega (usp. Mt
  12,28 Lk 11,20)
• ozdravljenja koja cini nad bolesnima (usp. Mt
  11,3-6 Lk 7,20-23) tumaci kao integralne
  elemente svoga navještaja o Kraljevstvu, odnosno
  kao znakove Božje koji pozivaju na obracenje
  (usp. Mt 11,20-24 Lk 10,13-15), i koji žele
  pobuditi vjeru
• njegova cudesa su signa prognostica, odnosno
  eshatološko ispunjenje (usp. Mt 11,4-6 i par.) -
  anticipirajuci znakovi pocetka novoga svijeta i
  Božjega gospodstva

77
Cudesna djela važna su za vjeru

Teološko znacenje cudesa
Znakovi Božje moci i Isusova božanskog poslanja
Znak dolaska i pocetka mesijanskih vremena,
odnosno ispunjenje starozavjetnih obecanja (usp.
Mt 11,5)
Vode k vjeri i izviru iz vjere
78
Isusova cudesa povijest i znanost

• postoji sigurna povijesna jezgra, posebice kada
  se govori o ozdravljenjima i o egzorcizmima
• neka izvješca vodena više svjetlom pashalne vjere
  i iskustvima prve kršcanske zajednice (npr.
  smirivanje oluje, preobraženje, hodanje po vodi,
  umnažanje kruha)
• neki opisi cudesa smatraju se izvornima zbog
  jednostavnosti (usp. Mk 1,29-31) i potankosti
  (imena, aramejski izrazi, itd. usp. Mk 5,21-42)
  Isusovi neprijatelji ne nijecu njegove
  egzorcizme (usp. Mk 3,22-27 Mt 9,34)
  ozdravljenja koja su izazivala žestoke rasprave
  (usp. Mk 1,21-28) takoder se mogu smatrati i
  povijesno sigurnima, kao i logion iz Mt 11,20-24
• gledati cuda u biblijskom smislu, a ne kao
  prirodoznanstveni problem

79
Temeljne dimenzije kraljevstva Božjega

• a) Teološka dimenzija Isus navješcuje
  Kraljevstvo ciji je sadržaj vrhovna vlast i
  uzvišenost dobrostivoga i milosrdnog Boga u
  ljudskoj povijesti (Bog je subjekt)
• b) Antropološko-soteriološka dimenzija
  kraljevstvo Božje o kojem je rijec jest za
  covjeka za izraelski narod, ali i za svekoliko
  covjecanstvo .To je Kraljevstvo blaženstava
  (usp. Mt 5,1-11 Lk 6,20-22) koje teži prema
  svojem eshatološkom ispunjenju.
• c) Kristološka dimenzija Isusa Krista se gleda
  kroz njegovu ulogu i poslanje spasitelja te
  navjestitelja i žive prisutnosti (preko njegovih
  rijeci i djela) Oceva kraljevstva

80
IMPLICITNA (NEIZRAVNA) KRISTOLOGIJA U ISUSOVU
ŽIVOTU I DJELOVANJU

• Isusovo propovijedanje, ponašanje i djelovanje
• propovijedanje i poucavanje je najkarakteristicnij
  e obilježje preduskrsnog Isusa. On sam
  predstavlja se kao ucitelj (hebr. rabbi), ali ne
  poucava kao ostali ucitelji jer ucio ih je kao
  onaj koji ima vlast (autoritet), a ne kao
  pismoznanci. (usp. Mk 1,22) 1,27) Što li je
  ovo? Nova li i snažna nauka! (Mk 1, 27)
• mnogi su Isusa smatrali prorokom, ali on daje do
  znanja da je više nego prorok (usp. Mt 12,41)
  govori u svoje ime i svjestan je da on sam i
  njegovo poslanje nadvisuju poslanje
  starozavjetnih proroka usp. Lk 11,32)
• Isusov odnos prema Bogu govori o njegovom
  identitetu i o njegovoj mesijanskoj svijesti. On
  Boga oslovljava sa Abba (bliskost s Ocem)
  razlikuje moj Otac i vaš Otac (usp. Mk
  11,25 Mt 11,25-27 Lk 6,36 Iv 10,25-38)

81

• Isusovo ponašanje svjedoci o njegovoj mesijanskoj
  svijesti, budi vjeru u njega kao Sina Božjega i
  daje temelj kristološkom razmišljanju i prije
  pashalnih dogadaja. Živio je po Zakonu, ali je
  bio i iznad Zakona (Culi ste da je receno... a
  ja vam kažem... - Mt 5,21-48), poštivao je Hram,
  ali je govorio i o svojoj superiornosti nad
  hramom (usp. Mt 12,6 Mk 14,58), on je Sin Božji
  koji ima vlast opraštati grijehe (usp. Mk
  2,5-11) ponašanje koje ima duboko
  teološko-kristološko znacenje i upucuje na Isusov
  božanski identitet
• u Isusovom navješcivanju i praksi dolazi cesto
  do izražaja njegov snažni Ja Ja ti
  zapovijedam (usp. Mk 2,1-12) Receno je..., a
  ja vam kažem... (usp. Mt 5,21-47)
• Ja paralelan sa starozavjetnim Ja jesam
  kojim Jahve objavljuje svoje ime na Sinaju i
  kojim potvrduje svoju rijec i svoje djelovanje u
  izraelskom narodu Isus je svjestan kako je
  zapravo predstavnik Božji

82
Kristološki naslovi u Isusovom Životu

• a) Mesija (Krist) - središnji naslov, shvacen kao
  Isusovo vlastito ime u Evandeljima se ne govori
  da bi se Isus izricito proglasio Mesijom (zbog
  višeznacnosti pojma)
• b) Sin Božji (ili samo Sin) - u sinoptika više
  puta, ali Isus sam nije izricito govorio o sebi
  kao o Sinu Božjemu on razlikuje izmedu moj
  Otac i vaš Otac (usp. Iv, 20,17), tj. svjestan
  je svog božanskog sinovstva
• c) Sin covjecji - iskljucivo u Isusovim ustima
  (osim u Dj 7,56) izraz stran za grcki jezik i
  mentalitet (ho hyos tou anthropou), plod
  doslovnog prijevoda aram. izraza bar enaš ili bar
  naša (covjek, neki covjek ili netko)

83
Tri serije sinoptickih tekstova koji se vežu uz
izraz Sin Covjecji

• zemaljski život Sina covjecjega - on može
  opraštati grijehe (usp. Mk 2,10), gospodar je
  subote (usp. Mk 2,27-28), nema stalnoga mjesta
  boravka (usp. Mt 8,20), optužuju ga da je
  izjelica i vinopija (usp. Mt 11,19) svi ovi
  izricaji uklapaju se u svakodnevno Isusovo
  ponašanje i u njegov odnos prema ljudima
  podsjeca na proroka Ezekijela (usp. Ez 2, 2 3)
• patnja Sina covjecjega (usp. Mk 8,31 9,31
  10,33 10,45) - postpashalna redakcija, ali
  upucuje na povijesnog Isusa (vezano uz tradiciju
  o Sluzi Jahvinu). Isus se predstavlja kao
  pravednik koji trpi i umire za spasenje svijeta,
  zbog cega ce biti uzvišen.
• eshatološka buducnost - o Sinu covjecjemu koji ce
  doci Mk 13,26 i Mk 8,38 (usp. Mk 14,62 Dn
  7,13) covjekova odluka za ili protiv Isusa
  dogada se hic et nunc

84
KONFLIKT, OSUDA I SMRT ISUSA IZ NAZARETA

• Povijesni (zemaljski) Isus i njegovo djelovanje
  kao uzrok osude i smrti
• neposredni uzrok sukobu s cuvarima zakona i
  ondašnjeg religiozno-socijalnog uredenja cini se
  da je bilo upravo Isusovo ponašanje prema Hramu i
  Zakonu
• najveci skandal bila je njegova tvrdnja da on
  navješcuje i djeluje u ime samoga Boga
• Isusov prorocki cin u hramu (usp. Mk 11,15-18 Iv
  2,13-17) poslužio svecenickim glavarima kao
  izgovor i povoljna prigoda da ga privedu i
  traže objašnjenje

85

• Isusove rijeci i djela tumacili kao lažno
  prorokovanje i bogohuljenje. Isus je šutio i
  ništa nije odgovarao (Mk 14,61), dajuci im
  motiv da ga osude

• trebalo pronaci i politicke konotacije u njegovu
  propovijedanju, ponašanju i djelovanju, koje bi
  uvjerile politicku vlast (rimsku) da je zaslužio
  smrtnu presudu

86

• jedna od najsigurnijih povijesnih cinjenica iz
  Isusova života, posvjedocena i u nekršcanskim
  spisima, jest da je Isus osuden na smrt na križu.
  Tocniji datum Isusove smrti cini se 14. nisana
  (iako neki tvrde da je bila 15. nisana)
• njegova osuda i smrt imaju povijesne uzroke i
  težinu (politicke i religiozne motive), ali
  prvotno imaju teološki motiv (Isusov temeljni
  cilj i poslanje je oslobadanje covjecanstva od
  ropstva grijeha)

• Teološki i soteriološki dogadaj koji je zapravo
  dio Božjeg nauma spasenja

87
Isusovo shvaCanje vlastite smrti

• Je li Isus mislio da bi ga mogla zadesiti
  nasilna smrt?
• Iz Evandelja se može zakljuciti da je Isus mogao
  pretpostaviti da bi i on mogao biti osuden na
  smrt od strane židovskih, odnosno rimskih vlasti
  (na temelju smrti Ivana Krstitelja i
  tradicionalnog usuda proroka u Izraelu te jer je
  ulazio u konflikte s farizejima i saducejima
  usp. Isusove izricaje upucene apostolima Mk
  2,20 8,34. 38 10,38, prispodobu o vinogradarima
  ubojicama Mk 12,1-8 te eshatološki govor na
  posljednjoj veceri Mk 14,25)

88
Je li Isus govorio o svojoj skorašnjoj nasilnoj
smrti?

• Evandelja na više mjesta stavljaju Isusu u usta
  rijec o vlastitoj (skorašnjoj) smrti na koju je
  on poceo aludirati nakon zgode u Cezareji
  Filipovoj (usp. Mk 8, 27-32) u vrijeme tkz.
  galilejske krize kad je vidio da ga mnogi
  napuštaju.
• Sinoptici i Ivan donose mnoge Isusove rijeci u
  kojima navješcuje i govori o svojoj smrti koju
  dragovoljno prihvaca (usp. Mt 16,21 Mk 8,31
  Lk18, 31 Iv 6,66).
• Biblijsko istraživanje smatra da te rijeci
  pradstavljaju vaticinia ex eventu, ali dosta
  teologa i egzegeta smatra da te rijeci imaju
  povijesni predpashalni temelj.

89
Je li Isus svojoj smrti pridavao soteriološko
znacenje?

• Prve kršcanske zajednice vrlo su rano Isusovu
  smrt shvacale i tumacile kao spasenjsku smrt za
  nas gledajuci je u svjetlu Cetvrte pjesme o
  Sluzi Jahvinom (usp. Iz 52,13 53,12).
• Povijesno kriticka egzegeza, tj. neki teolozi
  pod Bultmannovim utjecajem dovode u pitanje ovo
  tumacenje i smatraju da su to izricaji vjere
  postpashalne zajednice i da su Isusove rijeci nad
  kruhom i vinom naknadno uvršteni.
• Medutim, tu se ne uzima u obzir autenticni isusov
  izricaj Zaista, kažem vam, necu više piti od
  ovog roda trsova do onog dana kad cu ga novoga
  piti u kraljevstvu Božjemu. (Mk 14, 25)

90

• Time se izražava sigurnost da njegovom smrcu nece
  biti osujecen dolazak Kraljevstva, nego da on i
  Kraljevstvo imaju buducnost u Bogu. Dakle, Isus
  je navješcivao ostvarenje kraljevstva Božjega po
  svojoj smrti.
• ne smije izgubiti iz vida cjelokupni kontekst
  njegova života navješcivanje, djelovanje,
  ponašanje...

91
U Isusovoj svijesti je bilo prisutno povezivanje
vlastite smrti i soteriološke dimenzije, što se
vidi posebice iz sljedeceg

• Zapovijed ljubavi prema neprijateljima Isus je
  držao obvezujucom i za sebe.
• Isusovo konstantno iskazivanje pozornosti i brige
  za grešnike, cime objavljuje necuvenu i
  jedinstvenu Božju milost za njih.
• Valja uzeti u obzir i tematiku o služenju koju
  Isus konkretno iskazuje. S tim u vezi, teologija
  rabi izraz proegzistencija cime se želi reci da
  Isus, i u životu i u smrti nadilazi sebe
  potpunim služenjem drugima i posluhom Ocu.
• Gesta davanja kruha i vina za vrijeme posljednje
  vecere izražavaju jasnu iluziju na darivanje sebe
  u korist drugih (ovo je moje tijelo ovo sam
  ja)
• Prisutna eshatološka perspektiva - Isusova
  sigurnost da ce Kraljevstvo u svakom slucaju doci
  i da njegova smrt predstavlja svezu izmedu
  dramaticne sadašnjosti i slavne buducnosti

92
Isusova smrt na križu

• razapinjanje je bila kazna kojom su Rimljani
  kažnjavali robove i pobunjenike (nikad rimske
  gradane) i smatrano je jednom od najokrutnijih i
  najsramotnijih smrtnih osuda i židovski zakon
  poznavao je vješanje o stablo kao kaznu za
  idolopoklonike ili bogohulitelje
• nisu li mogli via crucis i razapinjanje na križ
  Isusa dovesti u neocekivanu krizu? (usp. Bože
  moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Mk 15,34
  Mt 27,46)
• Isusove posljednje rijeci na križu pocetak su
  Psalma 22, a taj psalam je tužaljka koja se
  pretvara u pjesmu zahvale semitski nacin
  razmišljanja ima u vidu cijeli psalam nada u
  izbavljenje
• kriza Isusovih ucenika

93
TEOLOŠKA (SOTERIOLOŠKA) TUMACENJA ISUSOVE SMRTI
NA KRIŽU

• Pavlovo pozivanje na Pisma i na njihovo
  ispunjenje (usp. 1 Kor 15,3) dovodi do dva
  zakljucka. Prvo, Isusova smrt dio je Božjeg nauma
  spasenja i Božjeg milosrda navješcivanog vec u
  Starom zavjetu govorom o okajnickoj žrtvi, o
  patnji pravednika, o danu Jahvinu te posebice o
  izvanrednoj figuri sluge Jahvina koji pati i
  daje život za spasenje drugih. Drugo, sam Isus
  svjestan je svoje bolne, ali i spasenjske
  pro-egzistencije.

94
1. Isusova smrt na križu kao izraz Božje ljubavi

• Pavao naglašava da je pravi motiv Isusove žrtve
  na križu Oceva ljubav prema ljudima (usp. Iv
  3,16 Rim 4,25 8,32) i Sinova ljubav prema Ocu i
  prema ljudima, za spasenje (usp. Rim 5,12-19 Fil
  2,8 Heb 5,8 Iv 14,31)
• I Ivan tumaci Isusovu smrt na križu kao izricaj
  uzajamne ljubavi Oca i Sina (usp. Iv 12,27-33) i
  njihove ljubavi prema ljudima (1 Iv 4,9-10).
• Besjeda križa govori da križ Kristov (1 Kor
  1,17-18) od sramotne smrti postaje spasenjski
  dogadaj koji navješcuje i govori o ljubavi. Križ
  je teofanija ljubavi Isusa Krista koji je
  slobodno prihvatio muku i smrt.

95
2. Isusova smrt na križu kao otkupljenje

• Vec u Starom zavjetu izrazi padah ( osloboditi)
  i gaal (rabi se uglavnom u participu goel
  osoba koja otkupljuje otkupitelj). Jahve je
  goel svoga naroda (usp. Izl 6,6-7) i
  otkupljenje je njegov cin ljubavi (usp. Pnz
  7,8 13,6)
• U Novom zavjetu Isusova smrt na križu videna kao
  lytron ( otkup otkupnina otkupljenje) Sin
  covjecji došao je da služi i život svoj dade kao
  otkupninu (lytron) za mnoge (Mk 10,45 Mt
  20,28). Iz ovog retka može se izvuci Isusovo
  svjedocenje o okajnickom (espijacijskom) znacenju
  vlastite smrti.
• Pavlov tekst u 1 Tim 2,5-6 rabi izraz
  hapax-legomenon antílytron s istim znacenjem kao
  i lytron.
• Isusova smrt na križu je oslobodenje i ocišcenje
  svekolikog covjecanstva od grijeha (usp. i Tit
  2,14 Lk 24,21 1 Pt 1,18-19)

96
3. Isusova smrt na križu kao okajanje

• Poslanica Hebrejima predstavlja Isusa Krista kao
  milosrdnoga i ovjerovljenoga Velikog svecenika
  (Heb 5,5. 6 7,21 8,1-4 itd.). On je i postao
  Velikim svecenikom kako bi okajavao (grc.
  hiláskesthai) grijehe naroda (Heb 2,17)
• njegova smrt videna je kao okajanje i izmirenje
  (usp. Heb 2,17 ). Okajanje izrice moc koju
  posjeduje Isus Krist i po kojoj oslobada ljude od
  njihovih grijeha te ih izmiruje s Bogom (usp. Heb
  7,25 9,14). U isto vrijeme, tim izrazom se
  naglašava i Isusova sloboda.

97
4. Isusova smrt na križu kao zadovoljština
(sv. Anselmo)

• Grijeh je opisan kao odbijanje davanja Bogu slave
  i casti koju on zaslužuje zadovoljština se
  sastoji u vracanju casti Bogu.
• Grijeh je tako velik da ne može biti popravljen
  ni od jednog stvorenja. Samo Bog može dati
  primjerenu zadovoljštinu, premda bi je zapravo
  morao dati covjek. Prema tome, potrebno je da
  Bogo-covjek to ucini.
• Nevini Isus Krist svojim slobodnim prihvacanjem
  žrtve na križu zaslužio je beskrajnu
  zadovoljštinu za sve grijehe.
• Cini se da ova teorija o Kristovoj otkupiteljskoj
  smrti na križu previše inzistira na potrebi
  utjelovljenja, na uštrb shvacanja utjelovljenja
  kao milosnog cina iz ljubavi.

98
5. Isusova smrt na križu kao savršeno pomirenje
covjeka s Bogom

• Reparatio je pojam kojim se bolje i univerzalnije
  tumaci svekoliki teološki sadržaj Isusove muke i
  smrti, jer ukljucuje u sebi sve ono o cemu govore
  termini otkupljenje, zadovoljština, zasluga,
  žrtva, oslobodenje, okajanje.
• U Novom zavjetu grijeh je predstavljen kao uvreda
  Ocu, ali i kao objava velicine oproštenja i
  bezgranicnog milosrda Oceva (usp. Lk 15,11-32).
• Unutarbožanska trojstvena ljubav izvor je i
  Utjelovljenja i Kristova križa ta ljubav je
  odgovor Boga covjeku. U Isusovoj žrtvi
  covjecanstvo koje se udaljilo od Boga ponovno se
  vraca Bogu i ulazi u zajedništvo s njime.

99
6. Jedinstvena i sveopca vrijednost Isusove smrti
za nas

• U kojem smislu Isusova smrt na križu predstavlja
  citavo covjecanstvo?
• Isusova smrt na križu kao zamjenska žrtva
  (substitutio)
• Nevini Isus Krist zamjenjuje nas grešnike,
  odnosno žrtvuje se umjesto nas. O takvoj žrtvi
  govori i Stari zavjet (usp. Lev 1,1-17 4,1-6 Iz
  52,13-53,12 ).
• Zamjenska žrtva oznacava u isto vrijeme i
  slobodno milosno djelovanje Boga u Isusu Kristu,
  i apsolutnu nesposobnost covjeka da se sam
  oslobodi.

100
7. Hipoteze o