Organska azotna jedinjenja - PowerPoint PPT Presentation

1 / 83
About This Presentation
Title:

Organska azotna jedinjenja

Description:

Organska azotna jedinjenja Uz kiseonik, azot je verovatno najzastupljeniji heteroatom u organskim jedinjenjima Organska azotna jedinjenja ine veliku grupu ... – PowerPoint PPT presentation

Number of Views:843
Avg rating:3.0/5.0
Slides: 84
Provided by: SimicN
Category:

less

Transcript and Presenter's Notes

Title: Organska azotna jedinjenja


1
Organska azotna jedinjenja
  • Uz kiseonik, azot je verovatno najzastupljeniji
    heteroatom u organskim jedinjenjima
  • Organska azotna jedinjenja cine veliku grupu
    strukturno razlicitih jedinjenja
  • Azot ulazi u sastav veceg broja funkcionalnh
    grupa
  • amino
  • nitro
  • amido
  • nitrilna
  • nitrozo
  • heterociklicne alifaticne i aromaticne grupe sa
    azotom u prstenu, itd.
  • Mnoga azotna jedinjenja pokazuju snažnu
    bioaktivnost, kao na primer penicilin, alkaloidi,
    itd

2
Alifaticni amini
  • Strukturno se izvode iz amonijaka, zamenom jednog
    ili više vodonikovih atoma alkil-grupama
  • Nomenklatura
  • Alifaticni amini dobijaju imena tako što se imenu
    alkil-grupe (ili grupa) doda rec amin.
  • CH3-NH2 metilamin
  • (CH3)2NH dimetilamin
  • (CH3)3N - trimetilamin
  • Primarni (R-NH2), sekundarni (R2NH2) i tercijarni
    (R3NH2) amini
  • Nesimetricni sekundarni i tercijarni amini,
    ukoliko nisu suviše složeni, imenuju se kao
    N-supstituisani derivati primarnih amina

3
Nomenklatura (nastavak)
  • Ime alkil-grupe sa najvecim brojem C-atoma uzima
    se kao osnova imena primarnog amina, a ostale
    grupe navode se po abecednom redu

N-etil-N-metil-butilamin N,N-dimetilpentilamin
4
Nomenklatura (nastavak)
  • Složene linearne poliamine najlakše je imenovati
    tzv. zamenskom nomenklaturom

3,9-dimetil-3,6,9-triazadodekanska dikiselina
5
Dobijanje amina
  • Amonoliza halogenalkana

6
  • Reakcija se može završiti dajuci kvaternernu
    amonijumovu so

7
Redukcija nitrila (alkil-cijanida)
  • Adicijom vodonika na ?C?N trogubu vezu nitrila
    nastaju primarni amini
  • Kao najbolji katalizatori pokazali su se platina
    i Raney nikal
  • metoda za produžavanje niza C-atoma

8
Redukcija nitro-jedinjenja
  • Nitro-jedinjenja se mogu redukovati u principu na
    dva nacina
  • katalitickom hidrogenizacijom pomocu molekulskog
    vodonika i
  • redukcijom nascentnim vodonikom, koji se obicno
    dobija u reakciji metala sa kiselinom
  • metoda se, naravno, ne može primeniti kada
    molekul sadrži i druge funkcionalne grupe koje se
    lako mogu hidrogenizovati, kao što je, recimo,
    dvoguba veza

9
Hoffmann-ova degradacija amida
  • kada se na amid deluje alkalnim rastvorom NaOCl
    ili NaOBr, nastaje primarni amin, koji ima jedan
    C-atom manje od polaznog amida
  • metoda za skracivanje niza C-atoma polaznog
    jedinjenja
  • ako je polazno jedinjenje alkohol, onda se do
    amina sa jednim C-atomom manje može doci sledecim
    nizom reakcija

10
Dobijanje sekundarnih i tercijarnih amina
  • Korektnim izborom reaktanata u nekoj od prethodno
    opisanih reakcija, recimo u reakciji amonolize
    halogenalkana ili reduktivnoj aminaciji, mogu se
    dobiti sekundarni i tercijarni amini

butilamin brometan
N-etil-butilamin (2?)
butanon metilamin
N-metil-sek-butilamin (2?)
11
  • anilin (1?) N-metilanilin (2?)
    N,N-dimetilanilin (3?)

N-etil-butilamin (2?) N-etil-N-metil-butilam
in (3?)
12
  • Cisti tercijarni amini dobijaju se iz
    dialkil-hloramina i Grignard-ovog reagensa
  • R2NH Cl2 NaOH R2NCl NaCl H2O
  • R2NCl R'MgCl R2NR' MgCl2

13
Reduktivna aminacija
  • Reakcija predstavlja redukciju aldehida i ketona
    u prisustvu amonijaka
  • Redukcija se može izvršiti kataliticki, ili
    pomocu natrijum-cijanoborhidrida, NaBH3CN.

14
  • Pri reduktivnoj aminaciji ketona dobijaju se
    amini sa sekundarnom alkil-grupom, koje je vrlo
    teško dobiti amonolizom, zbog tendencije
    sekundarnih halogenalkana ka eliminaciji

15
  • Tokom reakcije, aldehid ili keton može reagovati
    ne samo sa amonijakom, nego i sa vec nagradenim
    primarnim aminom, što dovodi do gradenja izvesne
    kolicine sekundarnog amina.
  • Tendencija reakcije da krene dalje od željenog
    stadijuma može se prilicno dobro kontrolisati
    proporcijama reaktanata i retko predstavlja
    ozbiljniji problem

16
Fizicke osobine
  • Vodonikovi atomi vezani za azot imaju manju
    težnju da napuste molekul kao proton, ili da budu
    privuceni koncentracijom negativne šarže na
    drugim atomima, od onih vezanih za kiseonik
  • Zbog male tendencije da grade vodonicnu vezu
    slabo su asosovani

17
Fizicke osobine (nastavak)
  • Slobodan elektronski par amina može da gradi
    vodonicnu vezu sa molekulima vode i svi tipovi
    amina sa malom molekulskom masom su rastvorni u
    vodi
  • Niži amini imaju miris koji podseca na amonijak
    miris trimetilamina je opisan kao "miris na
    ribu". Kako raste molekulska masa, miris postaje
    neprijatniji.

18
Reakcije
  • Bazne osobine
  • Pošto alkil-grupe pokazuju I efekat, to bi amini
    trebalo da budu nešto jace baze od amonijaka. Red
    baznosti trebalo bi da je
  • R3N gt R2NH gt RNH2 gt NH3
  • U vodi ili drugim rastvaracima koji grade
    vodonicne veze sa molekulima amina, red baznosti
    amina može biti promenjen
  • efekat koji se mora uzeti u obzir solvataciona
    stabilnost amina.
  • hidratacija slobodnih amina preko vodonicne veze
    tipa gtN-H - - - OH2 opada u nizu
  • NH3 gt RNH2 gt R2NH gt R3N

19
  • Razlog tim redom opada i broj vodonikovih atoma
    vezanih za azot, preko kojih se ostvaruje
    vodonicna veza sa molekulima vode, kao i
    dostupnost elektronskog para azota usled sternih
    smetnji
  • odgovarajuce konjugovane kiseline, tj.
    amonijum-joni, grade jace vodonicne veze s vodom
    nego slobodne baze, jer azotov atom sa pozitivnom
    šaržom ima vecu elektronegativnost nego kad je
    bez šarže (neutralan)

20
  • I u ovom slucaju ce solvatacija biti utoliko
    efikasnija ukoliko je u amonijum-katjonu veci
    broj vodonikovih atoma vezano za azot, pa je red
    stabilnosti amonijum-katjonova
  • U odsustvu drugih faktora, red baznosti
    alkil-amina bio bi
  • NH3 gt RNH2 gt R2NH gt R3N
  • Ukupni efekat na baznost n-alkilamina u vodi, što
    potvrduju i eksperimentalni podaci, ukazuje na
    red baznosti
  • R2NH gt RNH2 gt R3N gt NH3

21
Alkilovanje
  • Kao što amonijak reaguje sa alkil-halogenidima
    dajuci smesu 1o, 2o i 3o amina i kvaternerne
    amonijum soli, tako i amini mogu reagovati sa 1o
    alkil-halogenidima dajuci takode 2o i 3o amine i
    kvaternerne amonijum soli

22
Acilovanje
  • Uvodenjem acil-grupe u 1o i 2o amine dobijaju se
    N-supstituisani amidi amidi
  • 2RNH2 XCOR' ? RNHCOR' RNH3X-
  • RNH2 (R'CO)2O ? RNHCOR' R'COOh
  • RNH2 R'COOR" ? RNHCOR' R"OH
  • tercijarni amini ne podležu ovoj reakciji, što je
    iskorišceno za njihovo odvajanje iz smeše sa
    primarnim i sekundarnim

23
Reakcije sa aldehidima i ketonima
  • Enaminska reakcija
  • Sekundarni amini reaguju sa aldehidima koji imaju
    H-atom na ?-C-atomu dajuci enamine
  • Mannich-ova reakcija
  • Aldehidi i ketoni koji imaju a-vodonikov atom
    reaguju sa formaldehidom i sekundarnim aminima u
    slabo kiseloj sredini dajuci dialkil-aminometil-de
    rivate karbonilnog jedinjenja

24
(No Transcript)
25
Reakcija sa HNO2
  • U prisustvu jakih kiselina, primarni amini
    reaguju sa azotastom kiselinom uz izdvajanje
    azota
  • RNH2 HONO ? ROH N2 HOH
  • Sekundarni amini daju nitrozoamine
  • Tercijarni amini ostaju u rastvoru kao soli, iz
    kojih se natrag mogu dobiti dodatkom alkalija

26
Oksidacija
  • Oksidacija primarnih i sekundarnih amina može
    dati niz proizvoda, kao što su hidroksilamini,
    oksimi, nitrozo- i nitro-jedinjenja
  • Oksidacija permanganatom tercijarnih alkil-amina
    u tercijarna nitro-jedinjenja je od preparativnog
    znacaja
  • Tercijarni amini obicno zamenjuju hidroksilni jon
    iz peroksida, sa daljim gubitkom protona, dajuci
    klasu jedinjenja poznatih kao amino-oksidi

27
Aromaticni amini
  • Aromaticni amini imaju amino-grupu ili alkil-
    odnosno aril- supstituisanu amino-grupu vezanu
    direktno za aromaticni prsten
  • Nomenklatura
  • Aromaticni amini mogu biti primarni, sekundarni
    ili tercijarni
  • Poznatiji su pod uobicajenim imenima

28
Nomenklatura (nastavak)
  • Sekundarni ili tercijarni amini nazivaju se kao
    derivati primarnih amina, ili kao derivati
    amonijaka

29
Aromaticni amini. Dobijanje
  • Redukcijom oksidovanih azotnih jedinjenja

30
Amonolizom halogenskih derivata
  • Halogen vezan za aromaticni prsten obicno je vrlo
    stabilan prema hidrolizi ili amonolizi. Ako su,
    medutim, prisutne grupe koje privlace elektrone u
    orto i para-položaju, halogen se mnogo lakše
    zamenjuje

31
Fizicke osobine
  • Kao što benzen (t.k. 80?C) kljuca na višoj
    temperaturi od n-heksana (t.k. 69?C), tako i
    anilin (t.k. 184?C) ima višu tacku kljucanja od
    n-heksilamina (t.k. 130?C)
  • Veca razlika u tackama kljucanja može se
    pripisati cinjenici da anilin ima dipolni momenat
    1,60, a n-heksilamin 1,30 D
  • N-Metilanilin (t.k. 195?C) kljuca na višoj
    temperaturi od anilina, ali i od
    N,N-dimetilanilina (t.k. 193?C), jer ovaj
    poslednji ne gradi vodonicne veze.

32
  • p-supstituisani anilini imaju najvišu tacku
    topljenja, pa je p-toluidin cvrsto jedinjenje na
    sobnoj temperaturi, dok su o- i m-izomeri tecnosti

33
Fiziološke osobine
  • Aromaticni amini, kao i aromaticni ugljovodonici
    i njihovi halogeni i nitro- derivati, su vrlo
    toksicni. Tecnosti se vrlo lako apsorbuju kroz
    kožu, pri cemu i niske koncentracije para
    proizvode simptome trovanja kada se inhaliraju
    duže vreme
  • Prema Americkoj agenciji za zaštitu okoline (EPA
    ) maksimalna dozvoljena koncentracija para
    anilina u vazduhu za kontinualnu inhalacionu
    izloženost ljudi u toku dužeg perioda procenjuje
    se da iznosi oko 0,001 mg/m3

34
Fiziološke osobine
  • Pare anilina mogu proizvesti simptome trovanja
    posle nekoliko casova pri izlaganju
    koncentracijama nižim od 7 ppm-a
  • Anilin deluje na krv i na nervni sistem
  • Hemoglobin krvi se pretvara u methemoglobin sa
    sniženjem kapaciteta prenosa kiseonika, što
    stvara cijanozu
  • Direktno depresiono dejstvo se dešava sa srcanim
    mišicem
  • Produženo izlaganje vodi mentalnoj poremecenosti

35
  • Hlor- i nitro- supstituisani amini u prstenu,
    N-alkilovani i acilovani amini i diamini takode
    su vrlo toksicni
  • N-fenilamini su znatno manje toksicni od
    N-alkil-derivata. Fenolna hidroksilna grupa u
    izvesnoj meri smanjuje toksicnost, dok prisustvo
    slobodne karboksilne ili sulfonske grupe u
    prstenu snižava toksicnost u znatnoj meri

36
Reakcije
  • Reakcije aromaticnog prstena
  • Supstitucija vodonika deuterijumom
  • Oksidacija
  • Halogenovanje
  • Nitrovanje
  • Sulfonovanje
  • Reakcije amino-grupe
  • Baznost - gradenje soli
  • Alkilovanje i arilovanje
  • Acilovanje
  • Reakcija sa azotastom kiselinom

37
Supstitucija vodonika deuterijumom
  • do reakcije dolazi samo u prisustvu jakih
    kiselina pod anhidrovanim uslovima
  • amino-grupa je tako snažno aktivirajuca, da se
    izmena vodonika u orto- i para-položajima vrši
    relativno brzo u vodenim rastvorima (ali ipak
    sporije nego sa vodonikom amino-grupe)

38
Oksidacija aromaticnog prstena
  • aromaticni amini se lako oksiduju dajuci veliki
    broj oksidacionih proizvoda, što zavisi od vrste
    upotrebljenog oksidacionog sredstva
  • Pored amino grupe, mogu se oksidovati i C-atomi
    benzenovog prstena koji su u o- i p-položaju
    prema amino grupi, pri cemu nastaju aminofenoli
  • Aminofenoli se oksiduju vrlo lako u hinone, koji
    opet dalje podležu reakcijama oksidacije i/ili
    kondenzacije.

39
Halogenovanje
  • Zbog jako aktivirajuceg dejstva amino-grupe, nije
    potreban katalizator za reakciju halogenovanja.
  • Iz istog razloga, do supstitucije halogenom
    dolazi obicno u svim slobodnim orto- i
    para-položajima.
  • Proizvod koji nastaje lako se može izolovati, na
    primer, 2,4,6-trihlor- ili 2,4,6-tribromanilin.
  • Tri atoma halogena u orto- i para-položaju
    smanjuju baznost amino-grupe i vodeni rastvor ne
    gradi so sa kiselinama.

40
Nitrovanje
  • Direktno nitrovanje anilina ili drugih aril-amina
    teško je izvodljivo i praceno je znacajnim
    gubicima polazne supstance zbog gradenja smeše
    oksidacionih proizvoda
  • Osim toga, u jako kiseloj sredini potrebnoj za
    nitrovanje, amino-grupa se nalazi u protonovanom
    obliku, kao anilinijum-katjon.
  • Ovo ima za posledicu da supstitucija nije pod
    kontrolom NH2, vec NH3?, grupe, koja je
    meta-usmeravajuca.
  • Stoga se prethodno amino-grupa zaštiti
    acilovanjem, najcešce acetil-hloridom ili
    anhidridom sircetne kiseline

41
Nitrovanje (nastavak)
  • Rezonancijom amidne grupe smanjuje se interakcija
    usamljenog elektronskog para na azotu sa
    aromaticnim prstenom (odnosno njegova
    delokalizacija na prsten)
  • zaštitom (acilovanjem) amino-grupe smanjuje se
    njeno aktivirajuce dejstvo i omogucava nitrovanje
    aromaticnog prstena.
  • Amidna grupa je aktivirajuca i orto, para-
    usmeravajuca za reakcije elektrofilne aromaticne
    supstitucije

42
p-izopropilanilin p-izopropilacetanilid
4-izopropil-2-nitroacetanilid
(98) (94)
43
  • Nakon što je N-acil zaštitna grupa obavila svoju
    ulogu, može se ukloniti hidrolizom, cime se
    oslobada amino-grupa
  • Soli aromaticnih amina takode se mogu nitrovati.
    Reakcija se izvodi u koncentrovanoj H2SO4, a
    glavni proizvod je m-nitroanilin.

44
Sulfonovanje
  • Sulfonovanje anilina na sobnoj temperaturi
    pušljivom H2SO4 daje smešu o-, m- i
    p-aminobenzensulfonskih kiselina
  • iako bi trebalo ocekivati samo proizvode
    m-supstitucije (gradenje soli), izvesna kolicina
    o- i p-izomera se takode stvara, verovatno zbog
    sulfonovanja malih kolicina slobodnog amina, koji
    je u ravnoteži sa svojom soli
  • Kada se anilin zagreva sa H2SO4 više casova na
    180?C, jedini proizvod je p-izomer, sulfanilna
    kiselina

45
  • Trivijalna imena za o-, m- i p-aminobenzensulfonsk
    e kiseline su ortanilna, metanilna i sulfanilna

46
Reakcije amino-grupe. Baznost
  • Baznost aromaticnih amina je manja od
    alifaticnih, ali veca nego kod amida (uticaj
    aromaticnog prstena)
  • Vezivanjem drugog aromaticnog prstena za azotov
    atom smanjuje se baznost, kao što je slucaj kod
    difenilamina.
  • S druge strane, uvodenjem alkil-grupa baznost se
    povecava, pa su N-metilanilin i N,N-dimetilanilin
    jace baze od anilina

47
Alkilovanje i arilovanje
  • Kao i alifaticni amini, primarni aromaticni amini
    reaguju sa halogenalkanima dajuci sekundarne i
    tercijarne amine i kvaternerne amonijum-soli
  • Sa prostim halogenarenima reaguju teško

48
Acilovanje
  • Anhidridi kiselina i acil-halogenidi pretvaraju
    primarne i sekundarne aromaticne amine u amide

49
Reakcija sa azotastom kiselinom
  • Primarni amini
  • daju diazonijum-soli na oko 0oC
  • Sekundarni amini
  • Ponašaju se kao sekundarni alifaticni amini,
    dajuci N-nitrozoderivate

50
  • Tercijarni amini
  • daju p-nitrozo derivate
  • Do reakcije dolazi zbog jakog aktivacionog efekta
    dimetilamino-grupe
  • kao so u kiselom rastvoru dimetilamonijum-grupa
    je dezaktivirajuca i meta-usmeravajuca
  • Aktivaciono dejstvo dimetilamino-grupe zavisi od
    mogucnosti za rezonanciju, odnosno mogucnosti da
    ona zauzme koplanaran položaj sa benzenovim
    prstenom.

51
  • Kada voluminozne grupe zauzimaju orto-položaj, ne
    može se postici koplanarnost i nije moguca
    aktivacija prstena
  • Zato 2,6-N,N-tetrametilanilin ne podleže
    reakcijama koje zahtevaju aktivaciju

52
Diazonijum-soli
  • Diazonijum-soli prvi je dobio Peter Gris 1858.
    godine, dejstvom azotaste kiseline na so
    primarnog aromaticnog amina
  • u toku sledecih pet godina reakcije
    diazonijum-soli su mnogo istraživane, kao i
    azo-boje, koje su iz njih industrijski dobijane
  • ispitivanje strukture diazo-jedinjenja odigralo
    je važnu ulogu u razvoju teorijskih aspekata
    organske hemije

53
Struktura i fizicke osobine
  • Proizvodi reakcije aromaticnih primarnih amina sa
    azotastom kiselinom u jako kiselom rastvoru
    pokazuju osobine soli
  • cvrsta jedinjenja rastvorna u vodi, a nerastvorna
    u organskim rastvaracima
  • merenje elektricne provodljivosti pokazuje da su
    potpuno jonizovana u razblaženim rastvorima
  • Jedina struktura koja odgovara ovim
    eksperimentalnim cinjenicama je ona u kojoj je
    jedan azotov atom kvaterneran, kao u
    amonijum-solima, i u kojoj su azotovi atomi
    vezani trogubom vezom.

54
Nomenklatura
  • Prilikom imenovanja ovih jedinjenja, ime
    ugljovodonika iz kojeg se izvode dobija sufiks
    diazonijum, i tome se doda ime anjona

benzendiazonijum-hlorid p-nitrobenzendiazonijum-h
idrogensulfat
55
Dobijanje
  • diazotovanje reakcija aminske soli i HNO2
  • izvodi se u jako kiselom rastvoru, da bi se
    sprecila reakcija diazonijum-soli sa još
    neizreagovalim aminom (tzv. kuplovanje)
  • Vecina diazonijum-soli je nestabilna na sobnoj
    temperaturi, pa se reakcije izvode na 0?C i
    rastvor odmah upotrebljava
  • u reakciji dolazi do nukleofilnog napada amina na
    azot-trioksid, koji je u ravnoteži sa azotastom
    kiselinom

56
  • Konjugovana kiselina nitrozamina, nizol,
    premeštanjem protona i gubitkom vode daje
    diazonijum-jon

57
Reakcije
  • Podležu velikom broju reakcija, što je delimicno
    posledica cinjenice da se one mogu odvijati kako
    jonskim, tako i radikalskim mehanizmom
  • Reakcije pri kojima ne dolazi do oslobadanja
    azota rezultat su elektrofilne supstitucije
    diazonijum-jonom
  • One koje se dešavaju u kiselom rastvoru uz
    izdvajanje azota, verovatno teku po SN1
    mehanizmu, sa gradenjem aril-karbonijum-intermedij
    era

58
  • Reakcije koje su katalizovane Cu(I)-jonima, ili
    one koje se odvijaju u neutralnom ili baznom
    rastvoru, najverovatnije teku radikalskim
    mehanizmom.

59
Reakcije kuplovanja
  • Diazonijum-jon je slab elektrofil
  • supstitucija u prstenu nekog aromaticnog
    jedinjenja moguca samo kada je prsten jako
    aktiviran hidroksilnom ili amino-grupom
  • Proizvod je intenzivno obojeno azo-jedinjenje, a
    ova reakcija daje industrijski važne azo-boje
  • U navedenim primerima kuplovanjem diazonijum-soli
    sa fenolom dobija se p-hidroksiazobenzen, a sa
    N,N-dimetilanilinom p-N,N-dimetilaminoazobenzen

60
(No Transcript)
61
  • Do reakcije kuplovanja dolazi u slabo kiselom,
    neutralnom ili alkalnom rastvoru
  • Kuplovanje se vrši i sa primarnim i sekundarnim
    alifaticnim aminima, pri cemu se dobijaju
    diazoamino-jedinjenja
  • Anilin se kupluje sa benzendiazonijum-hloridom
    puferovanim sa CH3COONa, dajuci diazoaminobenzen

62
  • Da bi se sprecila ova reakcija pri diazotovanju
    anilina, diazotovanje se vrši u jako kiseloj
    sredini, jer aminska so ne podleže kuplovanju
  • Kada se diazoamino-jedinjenje zagreva u prisustvu
    soli amina da bi se katalizovala reakcija, vrši
    se premeštanje u aminoazo-jedinjenje

63
  • Razlika izmedu azo- (R'NNR" ili Ar'NNAr") i
    diazo-jedinjenja (RNNX) je u tome što kod ovih
    poslednjih grupa X nije vezana za azot preko
    ugljenikovog atoma

64
Supstitucija hidroksilnom ili alkoksidnom grupom
  • zagrevanjem vodenog rastvora diazonijum-sulfata
    izdvaja se azot i gradi fenol
  • Reakcija ima kinetiku I reda i ako je u
    p-položaju prisutna grupa koja odvlaci elektrone,
    kao što je nitro-grupa, smanjuje se brzina
    reakcije
  • Reakcija benzendiazonijum-hlorida sa metanolom u
    prisustvu vazduha daje anizol (fenil-metil-etar)

65
Supstitucija halogenom
  • Diazo-grupa se može lako supstituisati ma kojim
    halogenom, ali u posebnim eksperimentalnim
    uslovima
  • Za supstituciju hlorom ili bromom, vodeni rastvor
    odgovarajuce soli zagreva se sa bakar(I)-hloridom
    ili bakar(I)-bromidom
  • Reakcija je poznata kao Sandmeyer-ova

66
Supstitucija cijanidom
  • U reakciji diazonijum-soli sa bakar(II)-cijanidom
    (CuCN) dolazi do supstitucije diazo-grupe -CN
    grupom
  • Hidrolizom dobijenog nitrila dobija se
    karboksilna kiselina. Ovo omogucava sinteticki
    put od nitro-jedinjenja do karboksilne kiseline,
    na primer

67
(No Transcript)
68
Nitroalkani
  • Struktura i nomenklatura
  • Alifaticna nitro-jedinjenja imaju opštu formulu
    RNO2. Slicno karboksilatnom jonu, nitroalkan je
    rezonancioni hibrid
  • Nitroalkani mogu biti primarni (RCH2NO2),
    sekundarni (R2CHNO2) i tercijarni (R3CNO2)
  • Nitro-jedinjenja se imenuju kao supstituisani
    ugljovodonici. Npr. CH3NO2 nitrometan,
    CH3CH(NO2)CH3 2-nitropropan

69
Dobijanje nitroalkana
  • Iz halogenalkana i nitrita
  • reakcija SN tipa
  • od strukture halogenalkana zavisi kojim ce
    mehanizmom teci (SN1 ili SN2) i koji ce proizvod
    nastati
  • tercijarni halogenalkan ? vrlo verovatno SN1
    mehanizam ? nastajanje estra alkil-nitrita
  • Ukoliko struktura RX favorizuje SN2 mehanizam ?
    proizvod ce biti nitroalkan.

70
Nitrovanje ugljovodonika u gasnoj fazi
  • Niži nitroalkani industrijski se dobijaju
    reakcijom propana sa HNO3 na 420?C
  • Napad nitro-radikala na ovoj temperaturi je
    neselektivan, pa se raskidaju i C-C i C-H veze
  • Propan, na primer, daje 1- i 2-nitropropan,
    nitroetan i nitrometan, koji se mogu odvojiti
    destilacijom

71
Oksidacija oksima
  • Primarna i sekundarna nitro-jedinjenja mogu se
    dobiti oksidacijom oksima trifluorpersircetnom
    kiselinom
  • U oba slucaja konacni proizvod je stabilnija
    struktura (a) u tautomeriji nitro-acinitro tipa,
    koja je karakteristicna za primarna i sekundarna
    nitro-jedinjenja

72
  • Struktura (a), tj. nitro-oblik, stabilnija je
    zbog simetricne delokalizacije negativne šarže na
    oba kiseonikova atoma
  • Rezonancione strukture aci-oblika (b) mnogo su
    manje stabilne (recimo oblik (c), negativna šarža
    je na atomu ugljenika), pa je i njihov doprinos,
    odnosno rezonanciona energija, znatno manja nego
    kod nitro-oblika

73
Fizicke osobine
  • imaju veliki dipolni momenat (?3,6 D)
  • abnormalno visoke tacke kljucanja
  • rastvorljivost u vodi je mnogo manja od alkohola
    (ne grade vodonicne veze)
  • dobri rastvaraci za dipolarna jedinjenja

74
Hemijske osobine - reakcije
  • Gradenje soli
  • vodonik na ?-ugljenikovom atomu nitroalkana ima
    kisele osobine, pored ostalog i zato što je anjon
    stabilizovan rezonancijom
  • mnogo su jace kiseline (pKa 9) od aldehida ili
    ketona (pKa 20)
  • za razliku od ketona, primarni i sekundarni
    nitroalkani regenerišu se iz vodenih rastvora
    svojih soli tek dodatkom jake kiseline

75
  • pri zakiseljavanju, proton se adira mnogo brže na
    kiseonikove atome anjona nego na ?-ugljenikov
    atom, tako da se dobija tautomer polaznog
    nitroalkana, tj. aci-oblik
  • pošto je termodinamicki manje stabilan, brzo
    prelazi u nitroalkan.
  • Aci- oblici se nazivaju drugacije nitronske
    kiseline
  • Tercijarna nitro-jedinjenja, R3C?NO2, koja nemaju
    vodonikov atom na ?-C atomu, ne grade soli

76
Bromovanje
  • Primarna i sekundarna nitro-jedinjenja, kao i
    aldehidi i ketoni, lako se bromuju u alkalnom
    rastvoru

77
Reakcije sa azotastom kiselinom
  • primarna nitro-jedinjenja reaguju sa azotastom
    kiselinom dajuci nitrozo-derivate
  • proizvodi su poznati kao nitralne kiseline, koje
    se rastvaraju u alkalijama dajuci soli crvene
    boje

78
  • Sekundarna nitro-jedinjenja daju plave
    nitrozo-derivate, koji su nerastvorni u
    alkalijama
  • Stajanjem ocvršcavaju u bele kristalne dimere
  • Tercijarna nitro-jedinjenja ne reaguju sa
    azotastom kiselinom

79
Redukcija u primarne amine
  • može se izvršiti
  • kataliticki (vodonikom na platini ili niklu kao
    katalizatoru) ili
  • vodonikom koji se izdvaja u reakciji metala (Fe,
    Zn, Sn) i neke mineralne kiseline (najcešce
    hlorovodonicne)
  • Takode se mogu redukovati pomocu LiAlH4

80
Aromaticna nitro-jedinjenja
  • Ova jedinjenja upotrebljavaju se kao
    intermedijeri za dobijanje boja još od 1856.
    godine, kada je Perkin otkrio anilinsko crveno
  • Kasnije se koriste kao eksplozivi, intermedijeri
    pri dobijanju farmaceutskih proizvoda, itd.
  • Dobijanje
  • nitrovanjem aromaticnih jedinjenja

81
Fizicke osobine
  • obicno su cvrsta, kristalna jedinjenja, bezbojna
    ili žuto obojena
  • Samo nekoliko mononitroaromaticnih jedinjenja su
    tecnosti na sobnoj temperaturi
  • Zbog velikog dipolnog momenta imaju visoke tacke
    kljucanja
  • prakticno su nerastvorni u vodi
  • Tecnosti su dobri rastvaraci za vecinu organskih
    jedinjenja, pa cak i za mnoge neorganske soli

82
Reakcije
  • Reakcije prstena
  • dezaktivirajuci i m-usmeravajuci efekat
    nitro-grupe na elektrofilnu supstituciju u
    prstenu
  • aktivacija prstena za nukleofilnu supstituciju
  • Reakcije nitro-grupe
  • najvažnija reakcija nitro-grupe je redukcija,
    kojom se ona prevodi u amino-grupu
  • u ovoj reakciji, iz nitrobenzena u kiseloj
    sredini nastaju sledeci intermedijerni proizvodi

83
  • Reakcija se može izvoditi i u baznoj sredini, uz
    drugacije meduproizvode
Write a Comment
User Comments (0)
About PowerShow.com