RAZVOJ PARTNERSKE LJUBAVI

1
RAZVOJ PARTNERSKE LJUBAVI

• Izradili Krešimir Antunovic
• Katarina Baraba
• Petra Katic
• Iva Buljat

2

• Intimni partnerski odnosi zapocinju na razlicite
  nacine.
• U nekih se parova razvijaju tako da postupno i
  sporo prelaze
• iz prijateljskih odnosa u partnerske, dok se u
  drugih razvijaju
• brzo, cak munjevito. U svakom se slucaju
  mijenjaju.
• Od pocetka, od upoznavanja do dublje i trajnije
  veze,
• partnerski odnosi prolaze razlicite etape koje
  mogu,
• ali ne moraju završiti brakom.
• gledano suštinski, partnerski odnos je sredstvo
  osobnog i spiritualnog razvoja.
• Ukoliko ga doživimo na ovakav nacin,
  partnerstvo vec ima ponešto šanse. Ukoliko
• ne, nema tog partnerskog odnosa koji može
  opstati ili biti sredstvom trajnog
• ispunjenja. Stoga kad sve zbrojimo i oduzmemo,
  možemo reci da je zajednicki
• nazivnik svim partnerskim (ljubavnim) problemima
  otpor prema promjeni, odnosno
• razvoju. Kriza u partnerskom odnosu nastaje zbog
  toga što se jedna osoba želi
• mijenjati, odnosno uciniti partnerski odnos još
  boljim, ali drugi partner to ne želi.
• Moguce je, dakle, da se zbog ocuvanja partnerskog
  odnosa ljudi ne žele mijenjati.
• Stoga je strah od posljedica koje ce osobna
  promjena imati na partnerstvo jedan od
• osnovnih izvora otporu prema osobnom razvoju.

3

• S druge strane, cinjenica je da partnerstvo samo
  po sebi predstavlja sredstvo
• osobnog razvoja pa cak i ako su oba partnera
  osobe koje se žele razvijati, njihov ce
• odnos prolaziti razlicite faze, od kojih ce
  mnoge biti krizne. Ono što treba imati na
• umu jest da je partnerski odnos idealno sredstvo
  osobnog razvoja i da ce za
• necjelovite osobe on to svakako i neizbježno
  biti.
• Partnerstvo može uci u krizu zbog brojnih
  razloga, ali najcešce ne zbog razlicitosti
• partnera (njihovih karaktera, ciljeva), vec zbog
  neadekvatne komunikacije izmedu
• partnera te iskrivljene percepcije samog odnosa.
  Komunikacija je moguca samo
• izmedu jednakih, kaže staro pravilo. Ako je
  opterecena razlicitom pozadinom, ona
• može prerasti u konflikt.
• Razlicitu pozadinu predstavljaju prošla iskustva
  obje osobe, prvenstveno utjecaj
• njihovih obitelji, odnosno svi nerašcišceni
  odnosi koje obje osobe donose sa sobom
• u partnerstvo. Takvi se neraspetljani psihološki
  ožiljci cuvaju u podsvijesti, a zatim
• projiciraju ili transferiraju na pogodne osobe.
• S obzirom da se sve što covjek nosi u sebi ogleda
  kroz partnerski odnos, tada je
• ocigledno da je odnos, umjesto da bude
  neogranicenim izvorom romantike ili
• užitka, dizajniran da bude sredstvo osobnog
  razvoja. Partnerstvo, naime, prvo
• ispunjava osobe ljubavlju, ali zatim izvlaci na
  površinu i sve ono što u njima nije
• ljubav (svijest, istina) i nastoji ocistiti
  osobe od takvih sadržaja.

4
Faza kompenzacije

• faza kompenzacije - pocetna je faza odnosa i iako
  bi
• partneri željeli da traje vjecno, njen je rok
  trajanja
• ogranicen - od nekoliko mjeseci pa do najviše
  dvije
• godine. Rijec je o romanticnoj fazi u kojoj su
  osobe
• zaljubljene jedna u drugu. U ovoj fazi partneri
• idealiziraju jedan drugoga i time medusobno
  služe
• kao sredstva kompenzacije emotivnim povredama
• koje su do tada doživjeli, odnosno svim oblicima
  
• nedostatka ljubavi iz prošlosti.
• Oni izbjegavaju teme koje bi ih mogle
  povrijediti, prešucuju povremene
• probleme ili nesuglasice i ne iznose na svjetlo
  dana baš sve što se s njima
• dogada.

5

• Zaljubljenost je dobrim dijelom odraz
  neintegriranih arhetipskih modela. Prema
• psihijatru Carlu Gustavu Jungu, neintegrirani
  arhetipski modeli o kojima je u
• prvoj fazi odnosa rijec zovu se anima ili
  animus. Muškarac vidi idealiziranu sliku svoje
  partnerice, ista je stvar i sa ženama. Ukoliko
  stvari još pojednostavimo, ocigledno je da se
  osobe s neintegriranim animusom ili animom
  zaljubljuju u same sebe. Medutim, kada partneri
  pokažu i svoje ljudsko lice, , tada se iluzorna
  konstrukcija pocinje rušiti, a osobe traže nove
  partnere, nova platna za vlastite projekcije. 
• Mnogi ljudi toliko su zatvoreni da se nisu u
  stanju niti zaljubiti. Neki zaljubljenost nikada
  nisu iskusili, a neki su razocarani svojim bivšim
  vezama i ne žele se više otvarati. Tako je faza
  zaljubljivanja nešto što jednostavno moraju
  proci, odnosno iscijeliti, kako bi se uopce mogli
  dalje razvijati. . Bliskost, povjerenje i
  otvorenost, odnosno zaljubljenost u onom
  najobicnijem smislu trebali bi biti njihovi prvi
  ciljevi.
• Zaljubljenost, koju mnogi terapeuti smatraju
  primitivnim, površnim, iluzornim ili cak opasnim
  aspektom ljubavi, ima svoju ulogu u procesu
  kreiranja ispunjavajuce veze, odnosno u procesu
  osobnog razvoja uopce. skladan odnos uvijek
  pocinje sa zaljubljenošcu površne vrste te se
  takoder i realizira kroz zaljubljenost puno
  dublje vrste. Stoga odrasla osoba koja ne živi u
  samostanu, a nema partnera dulje vrijeme ili ga
  nikada nije imala, odnosno nikad nije bila
  zaljubljena svakako ima problem i ne treba puno
  razmišljati o vlastitim životnim ciljevima prvi
  cilj je vec kristalno jasan. Bez emocionalne
  otvorenosti i bliskosti nema emocionalnog
  sazrijevanja, a emotivna zrelost prvi je i
  osnovni preduvjet za spiritualnu. Ne obratno.

6
Faza transformacije

• U trenutku kada partneri  emotivno nahrane
  jedni druge, napune ljubavlju i uspiju
• koliko toliko kompenzirati nekadašnje emotivne
  povrede, njihov se odnos razvija
• dalje. Tako ce zaljubljene osobe prije ili
  kasnije poceti otkrivati jedna u drugoj i
• konkretno ljudsko bice, s odredenim odgojem,
  navikama, obiteljskim utjecajima i
• osobnim nedostacima. Ukoliko takve osobine ne
  odgovaraju idealiziranoj slici koju
• namece anima ili animus, zaljubljenost pocne
  naglo splašnjavati, a osoba odjednom
• više ne razumije ili ne prepoznaje svoga
  partnera ili partnericu.
• Medutim, istina je da niti prije partneri nisu
  stvarno poznavali jedno drugo, samo
• što su sada toga postali svjesni. U fazi
  kompenzacije partneri se medusobno
• idealiziraju, projiciraju svoje idealne
  predodžbe jedan u drugog i time sebe štite od
• ružne strane života - u realnosti vlastite
  sjenke, odnosno nižeg Ja. Medutim,
• od sadržaja vlastite podsvijesti nije se moguce
  trajno zaštititi njih treba iznijeti na
• svjetlo dana, procistiti i integrirati. U
  trenutku kad osoba postane zrela (spremna) za
• takvo unutarnje procišcenje, uslijedit ce druga
  faza odnosa, faza transformacije, a s
  njom pocinju i brojni problemi. Anima i animus
  tada prestaju biti pozitivne,
• idealizirane slike, vec se pretvaraju u surova i
  nasilna demonska bica koja
• nemilosrdno progone svoje nosioce.

7
Faza realizacije

• Sada je, dakle, vrijeme za trecu fazu, za
  istinsku realizaciju odnosa na
• optimalan nacin. To znaci da obje osobe
  realiziraju svoj puni potencijal,
• bez da je itko ugrožen ili potisnut. Partneri se
  sada mogu
• realizirati kao cjelovite osobe, svjesne sebe i
  uloge
• odnosa u procesu ljudskog kreativnog ostvarenja.
  
• Unutarnji mir pociva na humanitarnom radu, a
• ispunjenje u svijesti o svojoj izvornoj prirodi
  te
• kreiranju takvih životnih modela koji ce
  podržavati
• i održavati ovakvu svijest. Zato je za trecu
  fazu odnosa
• neophodno poznavati svoju izvornu prirodu i
  zatim biti
• voljan realizirati je kroz partnerski odnos.
  Faza realizacije
• obicno se opisuje kao takav oblik partnerstva u
  kojem
• dva prosvijetljena bica kreiraju odnos
  utemeljen na
• njihovih duhovnim iskustvima.
• Kreiranje obitelji kroz ovakav odnos može
  predstavljati vrhunac iskustva ljudskosti jer ce
  djeca biti inkarnirana u zajednicu svjesnih
  roditelja, a takva je zajednica idealan preduvjet
  za kreiranje zdravog ljudskog bica koje nece
  morati provesti pola života boreci se s
  naslijedenim problemima i ogranicenjima. Na
  žalost, ovakav oblik faze realizacije izuzetno je
  rijedak.

8
KREIRANJE SKLADNOG PARTNERSTVA

• Skladno partnerstvo moguce je, dakle, u svim
  fazama, ukoliko su ih osobe svjesne i voljne
  poduzeti odgovarajuce konkretne aktivnosti i
  korake tipicne za razvoj i prolazak kroz svaku od
  navedenih faza.
• Kreiranje partnerstva je kompleksan proces jer,
  za pocetak, zahtijeva jednu sasvim novu kulturu
  odnosa. Prvo prema sebi.
• Osoba koja je u stanju bezuvjetno prihvatiti,
  podržati i voljeti sebe privlacna je i zanimljiva
  drugima.
• Kad jednom udu u odnos, partneri moraju biti u
  stanju doživjeti partnerstvo i kao sredstvo
  osobnog razvoja.
• Premda vecina ljudi nema ovakvu percepciju
  partnerstva, odnosno kulturu meduljudskih odnosa,
  nemoguce je riješiti partnerske probleme njihovim
  ignoriranjem, potiskivanjem ili ocekivanjem da ce
  se riješiti sami, s vremenom.

9

• Prvo i osnovno, partneri moraju biti predani vezi
  jer je na partnerstvu nemoguce raditi ako obje
  osobe ne žele u njemu ostati, odnosno biti vjerni
  jedan drugom. Potrebna je, dakle, suglasnost,
  odnosno predanost partnerskom odnosu kad je rijec
  o oba partnera, a ako ne žele ostati u vezi, onda
  treba raditi sa svakom osobom posebno.
• Kreiranje partnerstva je i tehnicki problem, a ne
  samo sudbinski.Stoga bez aktivnog rada na
  svjesnom kreiranju odnosa nema uspjeha u odnosu.
• Ukoliko postoji spremnost oba partnera na
  suradnju, rad na sredivanju partnerskog odnosa
  može se nastaviti utvrdivanjem potreba, želja i
  ciljeva oba partnera, uz paralelno razjašnjavanje
  komunikacijskih petlji.
• Sve je, dakle, moguce postici ukoliko postoji
  volja i gotovo da ništa nije moguce unaprijediti
  ako ne postoji volja. Kako je sredivanje
  partnerskih odnosa danas manje-više tehnicko
  pitanje, tako je i kreiranje skladnog partnerstva
  postalo stvar izbora, a ne samo sudbinske
  predodredenosti.
• ako su partneri voljni doživjeti vlastiti odnos
  kao sredstvo osobnog razvoja, tada se pred njima
  otvara put prema ispunjenju cije granice odreduju
  samo partneri sami, a ne dobra ili loša
  sudbina.

10
Ljubav prema dvije osobe- istovremeno?

• Po Robertu Sternbergu, ljubav ima tri komponente
  intimnost, privrženost i strast.
• Kaže dalje da je intimnost forma u kojoj dvoje
  ljudi dijele tajne i razlicite detalje o
• vlastitim životima. Intimnost se obicno
  pronalazi u prijateljstvima i romanticnim
• ljubavnim aferama. Privrženost je, s druge
  strane, ocekivanje da ce veza trajati
• vjecno. Strast i seksualna privlacnost je
  najcešci oblik ljubavi. Strastvena ljubav se
• odražava kroz slijepu zaljubljenost i romanticne
  veze.
• Kombinacijom ta tri elementa razlikujemo
  razlicite tipove odnosa, tj. ljubavi
• svidanje ili prijateljstvo (intimnost)
• zaljubljenost (strast)
• prazna ljubav (privrženost)
• romanticna ljubav (intimnost strast)
• partnerska ljubav (intimnost privrženost)
• naivna ljubav (strast privrženost)
• potpuna ljubav (intimnost strast
  privrženost)

11
Udvaranje i hodanje

• Udvaranje se može definirati kao svjesno i
  namjerno izricanje pohvala ili komplimenata
  partneru s namjerom da se stvore intimni odnosi.
• Hodanje je dogovoreno zajednicko provodenje
  slobodnog vremena tijekom kraceg ili dužeg
  razdoblja, a ono ukljucuje udvaranje i
  najvjerojatnije intimne odnose.
• Zašto pojedinci pocinju partnerske odnose?
• Razliciti razlozi mogu prouzrociti partnerske
  odnose i njima se ostvaruju razlicite potrebe
  pojedinaca. Neki pocinju odnose da bi zadovoljili
  potrebu za potporom i sigurnošcu, za ljubavlju i
  intimnošcu, potrebu za romantikom i izražavanjem
  vlastite seksualnosti, ili jer se nadaju da ce s
  partnerom uspostaviti trajne emocionalne odnose.
• Osim što ima veliku važnost u razvoju intimnih
  odnosa, hodanje je vrsta poducavanja i
  privikavanja na partnera. Pojedinci koji
  relativno dugo hodaju imaju mogucnost temeljito
  upoznati partnera.