KOMUNIKACIJSKE VJE - PowerPoint PPT Presentation

About This Presentation
Title:

KOMUNIKACIJSKE VJE

Description:

Title: KOMUNIKACIJSKE VJE TINE 4 Komunikacija s osobama razli ite dobi (djeca, adolescenti, starije osobe) Author: ekoic Last modified by: Tomislav – PowerPoint PPT presentation

Number of Views:67
Avg rating:3.0/5.0
Slides: 28
Provided by: eko79
Category:

less

Transcript and Presenter's Notes

Title: KOMUNIKACIJSKE VJE


1
KOMUNIKACIJSKE VJEŠTINE Kako priopciti lošu
vijest?
  • mr.sc.dr. Elvira Koic

2
Reakcije
  • Bolna proživljavanja bolesnika uvjetuju brojne
    svjesne i nesvjesne reakcije clanova obitelji i
    drugih. Npr. pokrecu se separacijski strahovi,
    tjeskoba.
  • Zbog toga je kod njih pojacana intrapsihicka
    napetost i emotivno se iscrpljuju.
  • Neki razviju depresivnu reakciju, drugi umanjuju
    bolest, bude lažne nade, usredotocuju se na
    tjelesne nalaze.
  • Nemogucnost pomoci pogada narcizam.
  • Protuprijenosni problemi (u trenucima nemoci,
    bespomocnosti, suocavanja s vlastitim
    ogranicenjima).
  • Najvažniji mehanizam obrane je selektivno
    izbjegavanje psihološkog.
  • -nepokazivanje zanimanja za osnovne psihodinamske
    koncepte
  • -korištenje nesvjesnih ego obrana kao što je
    izolacija, premještanje, poricanje,
    intelektualizacija.
  • -izbjegavanje empatije

Prof. R. Gregurek
3
Bijeg
  • Zašto bježimo?
  • Ne znamo kako priopciti lošu vijest, a moramo to
    uciniti
  • Bojimo se priznati svoj ili neuspjeh medicine
  • Bojimo se uzrokovati bol i njegove reakcije na
    lošu vijest
  • Bojimo se napada pacijenta
  • Bojimo se pokazati osjecaje
  • Bojimo se za sebe (da se to nama ne dogodi)
  • Kako bježimo?
  • Fizicko izbjegavanje
  • Ne slušamo bolesnika
  • Koristimo medicinski žargon (ili strani jezik! s
    kolegama pred bolesnikom)
  • Intervju usmjeren na lijecnika, a ne bolesnika
    (zatvorena pitanja, da-ne odgovori)
  • Razgovor s visine

Prof. E. Klain
4
Željeno ponašanje
  • Otkriti potrebe osoba za informacijom.
  • Podijeliti informaciju, a ne priopciti.
  • Empatizirati s bolesnikom, a ne simpatizirati
    (plakati s njim)
  • Razviti sposobnost kontejniranja projekcija i
    agresije
  • Kontrolirati svoj kontratransfer
  • Kontrolirati svoj narcizam i narcisticku
    ranjivost, moci proživjeti osjecaj djelomicnih
    gubitaka samih sebe, onih dijelova koji su
    investirani u bolesnika

Prof. E. Klain
5
Vrijednosni sustavi i teorijski okviri strucnog
osoblja
  • Vještine savjetovanja
  • Poznavanje neverbalne komunikacije
  • Znati priopciti lošu vijest
  • Prezentirati slucaj i suradivati s ostalim
    strucnjacima.
  • Važan je stav voditelja tima (primjena ili
    ogranicavanje izražavanja sposobnosti clanova
    tima)

6
Rad s roditeljima
  • Potrebno je pripremiti roditelje kao suradnike.
  • Da imaju hrabrosti priznati i sebi i djeci što se
    dogada.
  • Potreban je poticaj da ukljuce i ostale u
    preuzimanje obveza oko djece.
  • Ne plašiti se pogrešnih rijeci.
  • Ne pretvarati se da se ništa ne dogada.

7
Frances Sheldon
  • Komunikacija neka bude dijalog.
  • Utjecaj etnicke i kulturne sredine, duhovnog
    usmjerenja i društva u kom živimo, dobi, spola.
  • Istraživanja su najcešce provedena u zapadnim
    kulturama.
  • Strucnjaci su zabrinuti za vlastito emocionalno
    preživljavanje
  • Ne izolirati
  • Objasniti svrhu svojih posjeta i svoje
    mogucnosti, tj. prirodi i cilju strucne
    intervencije

8
Kako priopciti lošu vijestmoralni i
komunikacijski izazov
  • Tko ima pravo na informaciju o necijoj dijagnozi
    i prognozi? (bolesnik ima pravo NE znati, ako je
    to njegova želja)
  • Dobro je da svi clanovi tima budu upoznati s tim
    što bolesnik zna.
  • Kada poceti priopcavati?
  • Korak po korak. Najbolje na pocetku pretraga ako
    se sumnja u loš ishod. Tako testiramo tempo kojim
    se bolesnik želi upoznavati sa svojim stanjem.
  • Neka sredina bude mirna, udobna, bez mogucnosti
    uznemiravanja
  • Koncentrirajte se na sugovornika i gledajte ga
    mirno u oci
  • Eventualno koristite i dodir
  • Zaštitnicki rodak ili prijatelj On ne smije
    znati!. Pitajmo ga Zašto zapravo ne želite da
    bolesnik sazna istinu?.
  • Bolesnici obicno ne zapamte dosta iz razgovora,
    jer su uznemireni, pa je dobro da bude još netko
    prisutan. Ili serija kratkih razgovora.
  • Dobili smo rezultate testova. Cini se da su
    vijesti lošije nego što smo ocekivali. Želite li
    da Vam kažem što smo našli?
  • Našli smo stanice raka. Bojim se da je to za Vas
    prilican šok.
  • Želio bih s Vama porazgovarati kako da se
    prihvatimo problema. Da kontroliramo simptome.
  • Bez lažne nade. Porazgovarajmo o tome. Što
    mislite kako se bolest razvija. Zašto mislite da
    cete umrijeti?

9
Specificni komunikacijski problemi s umirucim
bolesnicima
  • Gnjev (Buckman)
  • -na ostatak svijeta koji ce živjeti i nakon što
    bolesnik umre
  • -na usud/Boga/sudbinu
  • -na svakoga tko pokušava pomoci (npr. lijecnika,
    sestre)
  • Neizvjesnost ima li još nade? Koliko je vremena
    ostalo? Kakva ce biti smrt?
  • -bolje je priznati svoju nesigurnost glede
    prognoze
  • -želi li bolesnik znati koji su znaci pogoršanja,
    kako bi se moglo reagirati, što pruža osjecaj
    sigurnosti
  • Smrt kao olakšanje
  • Strah (npr. traži dodatne analgetike nocu)
  • -strah zbog nacina smrti iznenadno krvarenje,
    nemogucnost disanja, gušenje, biti živ zakopan.
    Niste smireni, plaši li vas što posebno? Možemo
    li kako pomoci? Tko iz tima? Npr. duhovnik.
  • -strah zbog onog što dolazi nakon smrti (možda
    primijeniti kognitivne tehnike, glazbu,
    relaksaciju, vodeno maštanje, masažu,
    aromaterapiju)
  • Nadati se najboljem, a planirati najgore.
    Preispitati opcije razlicitih scenarija.

10
Nekomunikativan bolesnik
  • Možda šuti i ne govori o svojim strahovima i tuzi
    jer nije navikao biti preotvoren.
  • Treba preispitati da li tako razgovara sa svim
    clanovima tima. Osjeca li da smo prenametljivi.
    Kako je prije reagirao na nedace. Prepoznaju li
    clanovi obitelji takvo ponašanje.
  • U posljednje se vrijeme s Vama osjecam neugodno
    i bespomocno. Znam da su ovo za Vas teški
    trenuci. Žao mi je što Vam ne mogu više pomoci,
    ali nudim sve što znam i mogu.

11
Preduvjeti uspješne komunikacije
  • Poznavati dobne i socijalne norme
  • Odavati poštovanje i iskrenost
  • Razvijati povjerenje iskrenošcu i dosljednošcu u
    ponašanju
  • Procijeniti potrebe sugovornika u danoj situaciji
  • Procijeniti sposobnost uspješnog suocavanja s
    promjenama
  • Prilagoditi jezicno izražavanje razini
    razumijevanja sugovornika
  • Koristiti neverbalnu komunikaciju umirujuci
    dodir, pogled u oci, umirujuci izraz lica
  • Koristiti humor i aktivno slušanje
  • Umjesto razgovora koristiti druge komunikacijske
    tehnike (pricanje prica, crtanje, kreativno
    pisanje)
  • Koristiti posebne oblike komunikacije za osobe s
    posebnim potrebama, npr. jezik znakova

12
Smetnje u komunikaciji
  • Isprazne izjave npr. bit ce bolje, njegove
    patnje su prestale Pitajte kako ste?, želite
    li pricati o tome?
  • Davanje savjeta prekida dalju komunikaciju (treba
    reci npr. što cinite da biste ostali aktivni?, a
    ne morate što prije na fizikalnu terapiju)
  • Odgovaranje na vlastita pitanja, nestrpljivo,
    dati im vremena, ne nuditi odgovore
  • Pretjerane pohvale ili pogrde (npr. ne
    prigovarati ako sporo jede, nego mu prvom dati
    rucak)
  • Obrambeni stav na pritužbu (npr. nitko nije
    odgovorio na moj poziv nocas. . ne braniti se,
    bolje je pitati što se zbivalo s Vama?)
  • Roditeljsko ponašanje (kao prema djetetu) npr.
    pajkiti, dušicene odgovarati umjesto njih.

13
Psihosocijalni aspekti
  • Gostoljubivost pozdravljanje, u skladu s
    kulturnom, vjerskom pripadnošcu, poštovati
    obrede, ne kao povlasticu, vec poštovanje i
    pravo.
  • Paziti na imena.
  • Moramo paziti da neverbalno ne protumacimo
    pogrešno.

14
Roditelji i bolesnici bez obzira na dob ne cuju
ili ne zapamte što im je receno jer su pojacano
anksiozni
  • Važno je pripremiti i informirati
  • svijest o zdravlju se postupno razvija i taj se
    pojam vremenom mijenja
  • Svako odvajanje od roditelja je zastrašujuce
  • Komunikacija o cinjenicama informacije o
    stanju, o planovima, ishodima
  • Treba umanjivati tjeskobu
  • Komunikacija o osjecajima
  • Zadobiti povjerenje (uloge pomažu (ucitelj,
    doktor)

Komunikacija je važan oblik emocionalne podrške
Krivo shvacene informacije potkrepljuju brige
15
  • smiruje umirujuci ton glasa
  • Jasno i kratko objasniti što ce se dogadati i
    pripremiti
  • Treba reagirati na emocionalni ton, a ne na
    sadržaj
  • Ako je ikako moguce ukljuciti odgajatelja,
    psihologa, pedagoga..
  • Pokazati poštovanje npr. redoslijed obracanja, ne
    ismijavati ga
  • Prvo popricati o necem neutralnom
  • Pokazati da ga slušamo i da je to povjerljivo
  • Potkrijepiti neverbalnim znacima
  • Koristiti otvorena pitanja

16
Preporuke za komunikaciju s roditeljima, rodacima
i bliskim osobama djece koja imaju problem
  • Mislite na to da su oni zabrinuti, uplašeni i
    tjeskobni.
  • Složene informacije pružajte u manjim kolicinama
    odjednom.
  • Ponovite informacije i dopustite dovoljno vremena
    za pitanja.
  • Roditelje neprestano izvještavajte o promjenama i
    napredovanju situacije.
  • Ukljucite roditelje u postavljanje ciljeva, kao i
    u predvidanje mogucih teškoca.
  • Raspravljajte otvoreno i iskreno o problemima.
  • Razmotrite zajedno sve alternativne mogucnosti.
  • Pružite im obavijesti o postojecim oblicima
    pomoci u zajednici.
  • Upozorite roditelje na utjecaj problema s
    djetetom na financijsku, emocionalnu i obiteljsku
    situaciju, a narocito na ostalu djecu u obitelji.

17
individualne razlike su ogromne!Stereotipi ne
važe (npr. narušeno tjelesno zdravlje i psihicke
sposobnosti...)
  • Prvo treba moci procijeniti opcu razinu
    funkcioniranja osobe (što je bolji pokazatelj
    stanja nego kronološka dob). Npr.
  • Senzorne sposobnosti sluh i vid (mogu oslabjeti
    pa treba prilagoditi nacin komuniciranja)
  • Psihosocijalne potrebe cuti i vidjeti kako je
    to iz perspektive same osobe (neovisnost, strah
    da se bude na teretu drugima, promjena uloga,
    ranjivost)
  • Procjena sposobnosti suocavanja s problemima
    kako je to cinio u prošlosti? Neka utvrdi svoje
    izvore socijalne podrške.
  • Emocionalno stanje važno je biti osjetljiv na
    neizražene strahove da ce prihvacanjem pomoci ili
    smještajem u ustanovu izgubiti neovisnost, pa su
    skloni umanjivati teškoce.
  • Procjena potrebe za pomoci dati mu mogucnost da
    sami donosi odluke, poticati samopoštovanje,
    samokontrolu i odgovornost.

Upozoriti obitelj koja nedovoljno skrbi o svom
clanu, ali i onu koja pretjeruje i cini ga
ovisnim!
18
Krizno stanje suocavanja s bolešcu,
invalidnošcu, mogucnosti bliske smrti i umiranjem
  • Ostale reakcije
  • Odsutnost straha (duboka regresija s nesvjesnim
    nerazumijevanjem opasnosti)
  • Osjecaj krivnje (majke, stariji ljudi)
  • Brze izmjene nade (humor) i ocaja
  • Elizabeth Kübler-Ross O smrti i umiranju (On
    Death and Dying) (5 stadija)
  • Negacija, nepriznavanje, Ne, ne ja.
    izbjegavajuce ponašanje i osjecaj usamljenosti
  • Gnjev i pobuna Zašto baš ja?,To nije
    pravedno, Tko je za to kriv?
  • Cjenkanje, racionalizacija, pokušaj da se nesreca
    odgodi, tajni ugovor s Bogom
  • Depresija, bespomocnost, regres (hospitalizam!
    suicid! maladaptivni obrasci ponašanja)
  • Prihvacanje smirena rezignacija

19
Adolescenti (12/18-20 g)povlacenje,
buntovništvo, gubitak motivacije, razdražljivost,
kriza identiteta, agresivnost
  • Uspostaviti povjerenje (osim ako se radi o
    životnoj opasnosti, npr. suicidalne prijetnje)
  • Omoguciti neovisnost i uspostavljanje identiteta
    izbjegavati autoritaran nastup i prosudivanje
  • Aktivno slušati i prihvatiti regresiju
  • Provjeriti razumijevanje recenog (u adolescenciji
    se razvija apstraktno mišljenje)
  • Procijeniti sposobnost predvidanja posljedica
    ponašanja (u adolescenciji se razvija sposobnost
    predvidanja)
  • Koristiti rjecnik blizak adolescentnom
    (kolokvijalni izrazi)
  • Pružiti tocne informacije, bez nametanja
    vrijednosnih stavova

20
  • Adolescent može sagledati vlastitu odgovornost za
    svoje zdravlje
  • Oni su skloni tražiti i poslušati savjet
    zdravstvenog djelatnika, ali odraslog, ne
    roditelja (autoritativnog), ne vršnjaka (previše
    bliskog)
  • Pomoci mu sagledati njegove emocionalne
    doživljaje
  • Teškoce u stjecanju neovisnosti (previše
    zaštitnicki roditelji, ogranicenja ponašanja,
    poslova, sporta)
  • Adolescenti su konformisti (ne žele biti drukciji
    od vršnjaka) i kod kronicno bolesnih isticati
    slicnosti s vršnjacima i vrijednosti osobina koje
    ga razlikuju od ostalih
  • Postaviti granice ponašanja, jasne, cvrste,
    dosljedne, uz odredeni stupanj tolerancije prema
    manjim prekršajima
  • Unaprijed odrediti posljedice, pa kad sam odabere
    oblik ponašanja, razvija osjecaj kontrole

21
Kako postaviti granice ponašanja?
  • Neka opiše svoje ponašanje
  • Neka procijeni koliko to ponašanje pomaže njemu
    ili drugima
  • Neka predloži drukciji plan kontrole ponašanja
    (razumni cilj)
  • Zapišite i potpišite dogovor
  • Neka nakon nekog vremena procijeni svoje
    ponašanje
  • Pružite pozitivno potkrjepljenje za uspješne
    oblike ponašanja
  • Ohrabrite ga da se pozitivno izrazi o svom
    ponašanju (poducite ga samopohvali)
  • Ako se ne uspijeva pridržavati plana, neka
    predloži novi plan kontrole ponašanja i pomozite
    mu da uspije.

22
Strah od smrti
  • Strah od fizicke slabosti bol, mucnina,
    nepokretnost, nemogucnost kontrole sfinktere
  • Strah od psihicke slabosti strah od gubitka
    volje za borbom, strah od gubitka kontrole i
    razuma (demencija)
  • Egzistencijski strah od smrti
  • Strah od posljedica terapije celavost, bolovi,
    mutilacija, promjena izgleda.
  • Strahovi u svezi s obitelji i prijateljima,
    gubitak seksualne atraktivnosti i potencije,
    uloge u obitelji, biti teret za svoje
  • Socijalni strahovi marginalizacija, gubitak
    posla, financijski teret za obitelj
  • Obrane od smrti
  • Potiskivanje
  • A) zdravi se rijetko sjete smrti
  • B) stari cesto, ali potiskuju ili racionaliziraju
    Imam ja vremena. Imam tek 90 g. a sada najviše
    umiru oni od 95-97g.
  • C) terminalni bolesnici neuspješno potiskuju
  • Poricanje, prekomjerni rad, cekanje na uspjehe
    moderne medicine
  • Racionalizacija, dobro reagiram na terapiju,
    imam blaži oblik bolesti...
  • Identifikacija s dugovjecnima u obitelji, u mom
    se zanimanju kasno umire

Prof. E. Klain
23
Kako razgovarati s terminalnim bolesnicima
  • Predispozicija za reakcije osoba je ugradena u
    njihovu osobnosti (prošlost i sadašnjost ostaci
    simbiotskih veza, objektnih odnosa, separacijskih
    strahova). Npr. infantilno ponašanje.
  • Važan je emocionalni odnos prema toj osobi i
    prema bolesti.
  • Opci problemi koji su posljedica proizašlih iz
    regresivne pozicije i premještena agresivnost.
  • Individualni problemi, svjesni ili nesvjesni,
    koji izazivaju osjecaje ovisnosti, agresije,
    narušavaju osjecaj samopoštovanja i autonomije.
    Bolest narušava bazicno samopouzdanje i
    reaktivira bolna sjecanja na ranije gubitke.
  • Bolest je frustracija, koja vodi u regres u fazu
    gdje je tijekom razvoja fiksirano najviše libidne
    energije. Regresija ugrožava zonu slobodnu od
    konflikta, tj. autonomiju ega, do dezintegracije
    ego funkcija i psihoticnosti. Regresija
    rektivacija svjesnih i nesvjesnih sadržaja i
    nacina reagiranja iz bolesnikove prošlosti,
    narcistickih elemenata osobnosti i ovisnosti o
    njegovatelju, (narcisticke povrede).
  • Pogoršanje bolesti pojacava regresivno ponašanje.
    Acting out je pokazatelj gubitka kontrole poriva.
  • Organizam ima fiziokemijski identitet i štiti
    svoj integritet.
  • Suocenje s dijagnozom i naravi bolesti i obnavlja
    strah od smrti i uništenja kao osnovni izvor
    anksioznosti (separacijski strah, kastracijski
    strah).

Suocenje sa smrcu i dijagnozom je najveca
pobjeda covjeka koju možemo zamisliti.
Prof. R. Gregurek
24
  • Obimne traume izazivaju dezorganizaciju osnovnih
    ego funkcija (testiranje zbilje, logicno
    razmišljanje, razvoj obrana) i djelomicnu
    fragmentaciju selfa (osjecaj preplavljujuce
    anksioznosti,
  • panicne atake, epizode poniženja,
  • osjecaj gubitka kontrole nad motornom aktivnošcu,
    uzimanjem hrane, ekskrecijom, seksualnim
    funkcijama,
  • gubitak kontrole nad perceptivnim, kognitivnim i
    intelektualnim funkcijama može dovesti do
    anksioznosti na psihoticnoj razini.
  • Bolesnici žele podijeliti emocionalni i fizicki
    teret
  • Oni imaju svjesne i nesvjesne fantazije vezane uz
    ucitelje
  • Interakcije dovode clanove do introspekcije na
    ekstraverziju, iz svijeta mašte u stvarne ljudske
    odnose, iz nacela zadovoljstva na nacelo
    realnosti.

25
Proces lijecenja na osnovi promatranja odnosa
bolesnik clanovi obitelji - njegovatelji
  • Prva faza reakcija na traumatsku situaciju.
    Upoznavanje bolesnika s bolešcu. Automatska
    tendencija za primarnom identifikacijom s
    bolesnikom
  • Druga faza opterecenje arhajskim transferom,
    susretanje s arhajskom ovisnošcu, koju prati
    arhajski transfer (pobuduju se fantazije o
    magicnoj moci omnipotenciji autoriteta,
    apsolutnoj podložnosti). Bolesnik je ovisan,
    nemocan. Brzo se izmjenjuju osjecaji intenzivnog
    ocekivanja i snažnog razocaranja, idealizacije i
    obezvrjedivanja, magijske snage i bespomocnosti.
    Promjene odnosa izazivaju kontratransferne
    poteškoce, testiranjem granica razumijevanja i
    empatiziranja. Npr. fantazije djecje
    grandioznosti, moci za realizacijom magijskog i
    ispunjenjem svih želja.
  • Treca faza postupno se stvaraju elementi koji
    anticipiraju predstojecu separaciju. I kod
    njegovatelja se bude separacijski strahovi.

Prof. R. Gregurek
26
  • Što je mjera uspjeha terapijskog uspjeha?
  • Postignuti stupanj somatskog i psihickog
    oporavka, socijalne prilagodbe, smanjenje
    simptoma i broja recidiva, zadovoljstvo bolesnika

27
Moguca ocekivanja i pretpostavke nekoga tko umire
ili onoga tko se o njemu skrbi
  • Ocekivanja su da se doživi zrelo doba, da
    tehnološki razvoj ima moc nad životom i smrcu.
  • Lijecnicima se nerealno pripisuje poznavanje
    tijeka i dužine bolesti oni sve znaju samo ne
    žele reci (datum smrti npr.).
  • Mitovi o smrti i bolesti, neiskustvo sa smrcu
    (bolnice, mrtvacnice). Strah od raka, AIDS-a,
    zaraznosti. Pothranjuje se tjeskoba o
    neminovnosti boli i patnje
  • Pitajte! Kakva su prethodna iskustva mogla
    utjecati na bolesnikov stav prema smrti.
  • Je li to kazna? Zašto odbija analgetike? (tako
    misli 23 bolesnika! Barkwell) a 36 smatra
    bolest izazovom. Oni su manje depresivni.
  • Nedonošenje osobnih prosudbi je osnovna
    sastavnica pristupa!
  • Popratna vrijednost je vrijednost samoodredenja u
    granicama propisanima prema legitimnim interesima
    drugih (supruge, sigurnosti, boli..) partnerstvo
    s obiteljima i bolesnicima, dogovor.
  • Sposobnost suocavanja s realnošcu, bez lažne
    nade, uz osjecaj da život još puno nudi
  • Iskrenost i samosvijest o prihvacanju sebe dobrog
    i zlog.
  • Strucnjaci su proizvod svog iskustva i društva.
  • Balansirati izmedu zagušljivog prevelikog
    zalaganja i hladne distance.
  • Što me to ražalostilo? Zašto ga ne mogu gledati u
    oci?
  • Istinsko duboko suosjecanje, empatija,
    podrazumijeva mogucnost promjene..
  • Potrebna je stalna mreža podrške njegovateljima.
Write a Comment
User Comments (0)
About PowerShow.com