Razdoblje nakon velikih otkrica

1
Razdoblje nakon velikih otkrica istraživanje
kontinenata

• Predavanje 4

2

• Istraživanje Australoazije
• Porijeklo prvih ljudi koji su naselili Australiju
  nije poznato. Antropolozi su ustanovili izvjesnu
  slicnost Aboridžina i nekih primitivnih plemena u
  brdima Indije.
• Etnolozima još uvijek nije poznato porijeklo
  Polinezijaca. Vjerojatno su došli iz Azije
  prešavši more preko otoka Indonezije.
  Pretpostavka da su došli iz Južne Amerike, što je
  pokušano dokazati ekspedicijom Kon-Tiki nema
  cvrste osnove.
• Kojim god putem išli, sigurno je da su morali
  poduzimati duga putovanja otvorenim morem u
  kanuima, a poduzeli su ih ljudi koji su još
  uvijek bili u kamenom dobu. Pretpostavlja se da
  su poznavali neku vrstu instrumenta za mjerenje
  visine zvijezda. Pjesme o seobi i legende širili
  su se po sjecanju od domorodaca s Havaja do Maora
  u Novom Zelandu ukazuje na zajednicko porijeklo
  tih pomorskih naroda.

3

• Zanimljivo je da se Australija nalazila na
  zemljopisnim kartama prije no što su je
  Evropljani otkrili. Evropski su geografi
  potaknuti Magellanovim izvještajima zakljucili da
  postoji simetricna raspodjela kopna sjeverno i
  južno od ekvatora. Nacrtali su veliki zamišljeni
  kontinent i nazvali ga Terra Australis.
  Zamišljeni kontinent obuhvacao je Antartiku,
  Australiju i velik dio Pacifika.

4

• Pretpostavlja se da su Arapi došli do Australije,
  kao i Kinezi i Japanci, ali ih je tamo malo toga
  zanimalo, pa nisu više ponovili putovanje u tom
  pravcu.
• Mit o velikom južnom kontinentu privlacio je
  evropske istraživace. Pocelo je s nizozemskim
  istraživanjem, a završilo ekspedicijama Cooka,
  Flindersa i drugih. Nakon što je Nizozemac Hartog
  otkrio zapadnu obalu Australije, duž nje su se
  nasukali mnogi brodovi pa je možda to odvracalo
  zapovjednike brodova od tog podrucja.

Nizozemska Istocna Indija poslala je 1642 Abela
Tasmana, kapetana sumnjive reputacije, da s dva
broda otkrije o tom novom kopnu kojeg su poceli
nazivati Nova Holandija. Australiju su promašili
ali su došli do Tasmanije i Novog Zelanda.
5

• Prirodoslovac, a kasnije i gusar William Dampier
  proveo je 1688 sa svojim gusarima pet tjedana uz
  australsku obalu. Kako njegov opis Australije
  nije bio baš privlacan Englezima, odbio ih je od
  Australije narednih 50 godina.
• Dugo se raspravljalo što leži izmedu rta Horn i
  Novog Zelanda. Taj je problem trebao riješiti
  kapetan James Cook.
• Od 1768 do 1779 kapetan James Cook (1728-1779) je
  u svoja tri putovanja, za potrebe britanske
  mornarice, odredio granice Pacifika, odredio
  dimenzije Novog Zelanda, Australije i Havaja.

6

• Na prvom putovanju kap. Cooka brodom HMS
  Endeavour, Cooka je pratio Joseph Banks, mladic
  koji je završio Eton i Oxford. Njegov brod
  Endeavour bio je cvrsto graden trgovacki brod za
  prijevoz ugljena.

Cook je dokazao da sjeverno od 65 stupnja južne
širine ne postoji nikakav kontinent.
7

• James Cook je bio vješt pomorac, navigator i
  znanstvenik. Bio je jedan od koji je prepoznao da
  manjak vitamina C u ishrani mornara uzrokuje
  skorbut. Cook je uvijek plovio s mnogo kiselog
  kupusa i inzistirao je da ga mornari jedu.
• Umro je na Havajima (ubijen je u napadu
  domorodaca). Za svoje uspjehe dobio je medalju
  Kraljevskog društva u Londonu, ali je sam smatrao
  svojim najvecim uspjehom da nije izgubio niti
  jednog clana ekspedicije od skorbuta.

8
(No Transcript)
9
(No Transcript)
10

• U istraživanju Australije treba pridodati i
  Matthew Flindersa koji je plovio pod
  zapovjedništvom Bligha kapetana broda Bounty
  (koji je pak plovio pod Cookovim
  zapovjedništvom). On je poceo istraživati obalu
  Australije kad je naseobina osudenika u Sydneyu
  bila stara samo šest godina. Flinders i njegov
  lijecnik Bass potvrdili su da je Tasmanija
  odvojena od Australije, potpuno je oplovivši.

11

• Istraživanja oceana
• Benjamin Franklin, znanstvenik, državnik i
  diplomat, 1769 nacrtao je kartu Golfske struje.
  On je promovirao korištenje Golfske struje da bi
  ubrzao dopremu pošte iz Amerike u Europu kao i da
  bi unaprijedio druge komercijalne vrste prijevoza
  morem.

12

• Matthew Fontaine Maury (1806-1873), americki
  oceanograf i mornaricki casnik. Njegov rad
  skratio je prekooceansku plovidbu U.S. clippera
  najbržih brodova tog doba. Svojim kartama
  Atlantika, koje sadržavaju obilje podataka
  (temperature, vjetrovi, struje, dubine), omogucio
  je zapovjednicima da planiraju najbolje
  plovidbene rute

Karte je ažurirao podatcima iz brodskih dnevnika
trgovackih brodova koje su mu slali zapovjednici
(zamolio ih je da naprave što je moguce više
osmatranja, te da puštaju boce s podacima o
tocnom mjestu puštanja boce, a nalazace boca
molio je da mu ih uruce nazad s podatkom o mjestu
nalaska).
13

• Ekspedicija brodom Beagle
• Prethodnicom suvremenih oceanografskih
  istraživanja, odnosno istraživanja otvorenih mora
  (eng. high seas) može se smatrati putovanje
  britanskog ratnog broda HMS Beagle, od 1831 do
  1836, pod zapovjedništvom kapetana Fitzroya.
• Na brod se kao prirodoslovac ukrcao i Charles
  Darwin (1809-1882) s namjerom da istražuje
  geologiju i biologiju flore i faune Južne
  Amerike. Darwin nije imao formalnog obrazovanja i
  upravo je bio napustio Cambridge University jer
  je izgubio zanimanje za studij.

14

• Na putovanju je Darwin sakupio veliki broj
  morskih životinja. Opažanja što je napravio za
  vrijeme putovanja dala su mu ideje koje je
  kasnije iskoristio u formulaciji teorije o
  evoluciji i prirodnom odabiru. Istodobno je jedan
  mladi prirodoslovac Alfred Russell Wallace,
  neovisno od Darwina, došao do slicnih zakljucaka
  o evoluciji i prirodnoj selekciji.

15

• Ekspedicija Challenger
• 1871 British Royal Society uputilo je zahtjev za
  opsežnijim istraživanjima svojstava mora.
  Britanska vlada sponzorira ekspediciju, a
  Admiralitet oprema korvetu Challenger -
  trojarbolni jedrenjak s parnim strojem i potpuno
  je preureduje za potrebe laboratorija.

Posadu od 216 ljudi predvodio je kapetan George
Nares. Škotlandanin Sir Charles Wyville Thomson
bio je voda znanstvenog osoblja.
16
Ekspedicija je krenula iz Portsmoutha u prosincu
1872, a vratila se u svibnju 1876. Na putovanju
dugom 68 890 nautickih milja sabran je golem
znanstveni materijal koji su proucavali najbolji
strucnjaci na svijetu.
17
(No Transcript)
18

• Istraživanje Polova
• Potraga za sjeverozapadnim i sjeveroistocnim
  prolazom u Pacifik i Sjevernim polom
• Nagli razvoj pomorske djelatnosti privuklo ja
  pažnju Evrope na Arktik kao moguci trgovacki put
  prema Istoku - sjeverozapadni i sjeveroistocni
  prolaz.
• Upravo su engleski i nizozemski kitolovci
  oživjeli tvrdoglavu ideju da postoji
  sjeverozapadni prolaz na Istok.

19

• Britanska vlada je ponudila 20 000 funti brodu
  koji taj prolaz pronade.
• Nakon neuspjeha više ekspedicija 1818 poslana su
  dva broda pod zapovjedništvom Johna Rossa u
  Davisova vrata.
• 1819 porucnik William Edward Perry je prošao 110
  meridijan i osvojio 5000 funti nagrade. Takoder
  je dokazao da na toj zemljopisnoj širini postoji
  prolaz i da se njime kad nema leda može ploviti
  jedino u izuzetno blagoj sezoni.

20

• Nakon njegove ekspedicije ponovo slijedi niz
  neuspjelih, od koje su neke imale tragican ishod.
  Potraga za clanovima ekspedicije koju je vodio
  Franklin i Crozier trajala je više od deset
  godina, a bilo je ukljuceno 2000 ljudi i
  cetrdesetak brodova.
• Švedski ucenjak i povjesnicar, barun
  Nordenskjold, pronašao je 1879 godine dugo
  traženi sjeveroistocni prolaz za Pacifik svojim
  brodom Vega, a 1900 Roald Amundsen poveo je
  ekspediciju koja je našla dugo traženi
  sjeverozapadni prolaz. On je šalupom od 42 tone
  sa 6 ljudi proveo 3 zime na Arktiku.

21

• Fridtjof Wedel-Jarlsberg Nansen (1861 1930)
  norveški znanstvenik, istraživac i diplomat. 1922
  dobitnik Nobelove nagrade za mir zbog svog rada u
  League of Nations.
• Nansen je dao sagraditi drveni ledolomac Fram i
  1893 je krenuo s ekspedicijom od 13 ljudi. Htio
  je doseci Sjeverni pol taka da morska struja
  odnese ledom zarobljeni Fram do Pola. Kad je
  shvatio da nece uspjeti, psecim saonicama je
  pokušao doci do njega. To je uspjelo tek 1909
  americkom mornarickom casniku Robert Peary-u.

22
(No Transcript)
23

• Južni pol
• Nakon što su pomorci sveli Australiju na prave
  mjere, kapetan Cook je prvi oplovio Antarticki
  krug. Iako nije uspio pronaci kontinent
  pretpostavio je on postoji i da je pokriven
  ledom. Na prijelazu 19. u 20. stoljece krenule su
  švedske, njemacke i britanske ekspedicije na
  Južni pol.

1910 Norvežanin Amundsen i Britanac Scott poveli
su ekspedicije na Južni pol. Amundsen je stigao
na Južni pol mjesec dana prije Scotta.
Amundsenova se ekspedicija sretno vratila na brod
Fram, a Scotova je poginula. U 20. stoljecu
industrija kitovih proizvoda na Antartiku ponovo
je oživjela zanimanje za to podrucje.
24

• Navigacija od razdoblja Velikih otkrica
• Od doba velikih otkrica pa sve do 17. stoljeca
  plovi se po paraleli mjesta odredišta, buduci da
  je bilo lakše odrediti geografsku širinu nego
  duljinu.
• U 17. stoljecu plovi se po paraleli srednje
  širine (Ralph Handsen, 1614), jer se na taj nacin
  zbog konvergencije (zakrivljenosti) meridijana
  duljina puta smanjuje. Ta se metoda
  upotrebljavala sve dok nije pronadena bolja
  metoda za odredivanje geografske duljine.

25

• Zbrojena navigacija vodila se na drvenim plocama,
  koje su se listale kao knjiga bilježio se
  prevaljeni put u svakom kursu. Prevaljeni put se
  mjerio u miljama koje su bile razlicite duljine,
  a nisu bile odredene mjerenjem i velicinom
  Zemlje. Tako su se upotrebljavale mediteranska
  milja, rimska milja.
• Suvremenom miljom koristi se od 1730, a njena
  vrijednost predstavlja duljinu luka 1 minute
  meridijana na geografskoj širini 45º (1852m).
• Na pocetku 18. stoljeca John Hadley i neovisno o
  njemu Thomas Godfrey, a nakon njih i Newton,
  nacinili su prvi sekstant, instrument za mjerenje
  visine nebeskih tijela koji se za razliku od do
  tada upotrebljavanog kvadranta lakše koristio na
  moru i bio precizniji.

26

• Kronometarska epoha
• Izumom sekstanata odredivanje geografske širine
  postalo je lako, ali su se zbog nemogucnosti
  tocnog odredivanja geografske dužine dogadale
  mnoge nesrece.
• Kako je razlika izmedu lokalnog vremena i vremena
  po Greenwichu ustvari razlika u geografskoj
  dužini, jedino rješenje ležalo je u tome da se
  izradi sat koji ce održati tocnost grinickog
  vremena.
• Kada je 1707 u maglovitoj noci 2000 ljudi
  izgubilo život nasukavanjem britanske eskadrile,
  zapovjedništvo mornarice obratilo se Parlamentu.
  1714 pomorski kapetani, brodovlasnici i londonski
  trgovci Parlamentu su podnijeli dopis u kojemu
  obrazlažu važnost i potrebu odredivanja
  geografske duljine za navigaciju i pomorsku
  trgovinu.

27

• Parlament je iste godine osnovao Board of
  Longitude, sastavljen od predstavnika pomoraca,
  brodovlasnika, astronoma i matematicara. Taj je
  odbor 114 godina kontrolirao razvoj kronometra.
• Na njegov je prijedlog izglasan Zakon po kojem se
  odreduje nagrada od 20 000 funti onome tko
  otkrije geografsku dužinu na moru s tocnošcu ½º
  nakon 6 tjedana plovidbe.
• 1719 John Harrison, urar bez formalnog
  obrazovanja iz Yorkshire-a, napravio je svoj prvi
  kronometar (sat) H1 i predstavio ga Kraljevskom
  znanstvenom društvu u Londonu.

28

• Harrison je cijeli svoj život posvetio izradi
  kronometra, ali je tek cetvrtim kronometrom
  (1759) uspio zadovoljiti, i po dimenzijama i po
  tocnosti, stroge uvjete Odbora. Napravio je i
  posljednji kronometar (H5) 1770, ali mu je
  nagrada dodijeljena tek 1773.
• Tako je kronometar postao standardni instrument
  pomorske i zracne navigacije. Kronometar je
  omogucio novi napredak astronomske navigacije,
  koja je svoje zlatno doba doživjela u 19.
  stoljecu.

29

• 1837 Thomas Sumner pronalazi liniju položaja
  broda pomocu izmjerene visine nebeskog tijela -
  metoda stajnica, poznata kao ucrtavanje pozicije.
  Poznavajuci visinu jednog nebeskog tijela,
  navigator može nacrtati stajnicu i položaj broda
  je na tom pravcu. Visina druge zvijezde dat ce
  drugu stajnicu i ondje gdje se te dvije stajnice
  sijeku nalazi se pozicija broda.
• Godine 1874 konacno je prihvacen meridijan kroz
  Greenwich kao pocetni.
• 1875 Marcq de St. Hilaire pronalazi visinsku
  metodu, od koje pocinje tzv. Nova navigacija.

30

• Uvodenjem parnih brodova putovanja su skracena,
  pa se mogucnost akumuliranja pogrešaka kronometra
  smanjila.
• 1910 odaslan je prvi radio signal s Eiffelova
  tornja u Parizu. To je pocetak epohe radio
  navigacije.
• Elektronicka i satelitska epoha zapocela je u 20.
  stoljecu.

31

• Pitanja za ponavljanje
• Kako je došlo do evropskog otkrica Australije?
  Što je Terra Australis?
• Što znate o putovanjima Jamesu Cooka?
• Franklin? Maury? Charles Darwin?
• Nansen i Fram.
• Navedite epohe u navigaciji? (Dokompasna,
  kompasna, kronometarska, radio, elektronicka i
  satelitska.) Kako se riješio problem odredivanja
  geografske duljine? Kako se kontroliralo stanje
  kronometra?