Psihosomatski poremecaji - PowerPoint PPT Presentation

1 / 30
About This Presentation
Title:

Psihosomatski poremecaji

Description:

Psihosomatski poreme aji Predavanja za srednje kole prim.mr.sc.Elvira Koi , dr.med. Problem odnosa izme u tijela, duha i du e je star koliko i ljudska misao ... – PowerPoint PPT presentation

Number of Views:105
Avg rating:3.0/5.0
Slides: 31
Provided by: KOI98
Category:

less

Transcript and Presenter's Notes

Title: Psihosomatski poremecaji


1
Psihosomatski poremecaji
Predavanja za srednje škole
  • prim.mr.sc.Elvira Koic, dr.med.

2
  • Problem odnosa izmedu tijela, duha i duše je star
    koliko i ljudska misao, kao medicina.
  • Od Aristotela, do Juliana Huxleya, medicinska
    znanost i biologija traže zajednicku integrativnu
    formulu.
  • Problem je to i moderne psihosomatske medicine,
    zahvaljujuci radu Christiana Friedricha Nassea
    (17781851) i Maximiliana Jacobija (17751858),
    njemackog psihijatra, koji je prvi popularizirao
    termin 'psihosomatski poremecaj' u dvadesetim
    godinama devetnaestog stoljeca.
  • Od tada, ovaj termin je postajao staromodan i bio
    odbacivan više puta. Kao rezultat neprekidnih
    diskusija, on je konacno izbacen i iz americke i
    medunarodne klasifikacije duševnih bolesti.
  • Prvo izdanje americkog Dijagnostickog i
    statistickog prirucnika za mentalne poremecaje
    (DSM-I, 1952) ukljucilo je koncept psihosomatske
    medicine pod terminom 'psihosomatski poremecaj'.
  • Drugo izdanje (DSM-II, 1968) odredilo je ove
    poremecaje kao 'psihofiziološki autonomni i
    visceralni poremecaji'.
  • Ovi su termini izbrisani i zamijenjeni novim,
    koji glasi 'psihicki faktori koji uticu na
    fizicka oboljenja' u kasnijim izdanjima istog
    prirucnika (DSM-III, 1980 DSM-III-R, 1987 i
    DSM-IV, 1994)
  • Deseta revizija Medunarodne klasifikacije
    oboljenja (ICD-10) je uklonila termin
    'psihosomatski poremecaji' i zamijenila ga sa
    'psihicki i ponašajni faktori povezani sa
    poremecajima ili oboljenjima klasifikovanim na
    drugom mjestu'.
  • ICD-10 je prva revizija u kojoj se Svjetska
    zdravstvena organizacija odrekla klasicnog
    termina 'psihosomatski'.

3
Psihološki cimbenici utjecu na gotovo sve
kategorije bolesti i stanja, kardiovaskularna,
gastrointestinalna, pulmonalna, neurološka,
reumatološka, neoplasticna, renalna
  • Bronhalna astma F54 i J45.-
  • Reumatoidni artritis
  • Ulcerativni kolitis F54 i K51.-
  • Esencijalna hipertenzija
  • Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
  • Tireotoksikoza
  • Duodenalni pepticki ulkus F54 i K25.-
  • mukozni kolitis (iritabilni kolon) F54 i K58.-
  • urtikarija (koprivnjaca) F54 i L50.-
  • Excludes tension-type headache ( G44.2 )
  • Poremecaj osjecaja boli povezan s psihološkim
    cimbenicima
  • spasticki bronhitis
  • psoriasis vulgaris
  • koronarna bolest
  • hipertireoza
  • šecerna bolest
  • menstrualni poremecaji
  • neke glavobolje
  • anoreksija
  • bulimija
  • PTSP??

4
F 54 psihološki cimbenici koji djeluju na
zdravstveno (tjelesno) stanje- u vezi s drugamo
svrstanim poremecajem ili bolesti
  • Psihološki utjecaji imaju glavnu ulogu (znacajan
    utjecaj) u nastanku tjelesnog poremecaja
  • Pratece duševne smetnje su uglavnom blažeg
    intenziteta
  • Dakle, postoje negativni psihološki cimbenici i
    tjelesni simptomi i OPCE ZDRAVSTVENO STANJE
    kojemu se može pripisati taj tjelesni simptom
  • Ti psihološki cimbenici utjecu na nekoliko
    nacina
  • - na tijek opceg zdravstvenog stanja (razvoj,
    egzacerbacija ili zakašnjenje oporavka)
  • - utjecu na lijecenje
  • - mogu stvarati dodatne rizike osobi (npr.
    prejedanje i povišenje tjelesne težine kod
    dijabeticara)
  • - mogu ubrzati i pogoršati simptome izazivajuci
    fiziološki odgovor na stres (bol u prsima,
    spazam)
  • Duševni poremecaj utjece na
  • (npr. sch)
  • Psihološki simptomi utjecu na
  • (npr. anksioznost)
  • Crte licnosti ili nacin suocavanja utjece na.
  • (npr. tip A ponašanje
  • Neprilagodeno zdravstveno ponašanje utjece na
  • (npr. ne kretanje, opijanje..)
  • Fiziološki odgovori na socijalne
  • ili okolinske stresore

5
Razlika psihosomatskih (koji utjecu naF54) od
somatoformnih poremecaja (F45)
  • Somatoformni
  • Postoje negativni psihološki cimbenici i tjelesni
    simptomi,
  • ali nema opceg zdravstvenog stanja kojemu se može
    pripisati taj tjelesni simptom (nema anatomskih
    promjena)
  • Psihosomatski -
  • Postoje negativni psihološki cimbenici i tjelesni
    simptomi
  • i postoji OPCE ZDRAVSTVENO STANJE kojemu se može
    pripisati taj tjelesni simptom

6
F45 SOMATOFORMNI POREMECAJ-(hysteria)
  • a) F45.3 Autonomna, vegetativna disfunkcija
    srcana, želucana neuroza, neurocirkulatorna
    astenija, psihogena aerofagija, kašalj, diarea,
    dispepsija, dizurija, flatulencija, štucanje,
    hiperventilacija, iritabilni kolon, znojenje....
  • b) F45.2 Hiponondrijski poremecaj i nozofobija
    (strah od bolesti, npr. karcinofobija)
    zaokupljenost mogucnošcu da je prisutan tjelesni
    poremecaj, zaokupljeni su svojim izgledom.
  • Body dysmorphic disorder preokupacija
    zamišljenog defekta tijela ili lica
  • c) F45.5psihogena dizmenorea, disfagija globus
    hystericus, svrbež
  • d) F45.4 bolni poremecaj, psihalgija bolna leda
    neurotska, tenziona glavobolja glavna tegoba je
    bol koja se ne može objasniti fiziološkim
    procesom ili tjelesnom bolešcu. Rezultat je
    obicno sekundarna dobit-povecanje potpore
    obitelji ili medicinske
  • poremecaji koji ukljucuju osjete posredovane
    autonomnim živcanim sustavom, tj. bez voljne
    kontrole.
  • F45.0 somatizacijski poremecaj Postoje
    subjektivne žalbe koje su nespecificne i
    promjenjive, npr. osjecaj napuhnutosti,
    nadutosti, težine, žarenja, pecenja, napetosti,
    koje bolesnik pripisuje odredenom organu, ali i
    neki objektivni znakovi autonomnog poticanja, kao
    što su lupanje srca, znojenje, drhtanje,
    crvenjenje te strah od moguceg tjelesnog
    poremecaja.
  • Dakle, bolesnik iznosi simptome kao da su vezani
    uz poremecaj organa ili sustava koji su autonomno
    kontrolirani (kardiovaskularni, probavni, dišni,
    urogenitalni).
  • Traže bezbrojne pretrage, koje su uvijek
    negativnih rezultata, ali se ne daju razuvjeriti.

7
F44 DISOCIJATIVNI /KONVERZIVNI/ POREMECAJ-
(hysteria)
  • a) Amnezija gubitak pamcenja nekih važnih
    dogadaja, uglavnom djelomican i selektivan u
    odnosu na traumu.
  • b) Fuganesvrsishodna putovanja, uz potpunu
    amneziju.
  • c) Stupor veliko smanjenje ili odsutnost voljnih
    pokreta i normalnog reagiranja na svjetlo, buku,
    dodir.
  • d) stanja transa i opsjednutosti neželjeni
    privremeni osjecaj gubitka osobnog identiteta i
    svijesti o okolini, izvan religijskih i
    kulturalno prihvatljivih stanja.
  • e) disocijativni motorni poremecaj (afonija,
    disfonija, konvulzije) gubitak sposobnosti
    pokretanja dijelova ili citavog tijela, ili
    grcevi nalik na epilepticke, bez ugriza jezika i
    inkontinencije mokrace cesto uz ocuvanu svijest.
  • f) anestezija i gubitak osjeta, psihogena gluhoca
    ili gubitak osjeta mirisa ili okusa, ne
    odgovaraju neurološkim lezijama
  • g) sindrom višestruke licnosti, psihogena
    sumracna stanja, Ganserov sindrom
  • neurotski poremecaj tjelesnih funkcija koje su
    normalno pod voljnom kontrolom i gubitka osjeta,
  • za koje postoje dokazi da je gubitak funkcije
    zapravo izraz emocionalnog konflikta ili potreba,
  • cesto u uskoj vezi sa stresom, a medicinskim
    pregledom nije dokazan poznati fizicki ili
    neurološki poremecaj.
  • Simptomi oznacuju bolesnikovu koncepciju kako bi
    se fizicka bolest ocitovala.

8
SPECIFICNE I NESPECIFICNE TEORIJE PSIHOSOMATIKE
  • NESPECIFICNE TEORIJE odgovor na stres kao uzrok
    poremecaja
  • HORMON STRESA KORTIZOL utjece na razlicite
    organe, slijedi AKTIVACIJA HIPOFIZNO-ADRENALNE
    OSI (tzv. OPCI ADAPTACIJSKI SINDROM)
  • NEUROFIZIOLOŠKE REAKCIJE
  • ALARM (SHOCK)
  • OTPOR (ADAPTACIJA NA STRES)
  • ISCRPLJENOST
  • PSIHOLOŠKE REAKCIJE
  • BORBA BIJEG (pobudenje simpatikusa, povecana
    produkcija epinefrina i nor-epinefrina, raste
    puls i napetost mišica)
  • POVLACENJE KONZERVACIJA (reakcija na gubitak,
    metabolizam se usporava, cuva se energija,
    smanjuje puls, temperatura, povecana mogucnost
    infekcija, veca ucestalost smrti..)
  • SPECIFICNE TEORIJE tj. teorije emocionalne
    specificnosti (psihicke ekspresije blokiranih
    emocija) izvedene su iz studija licnosti
    pacijenata s peptickim ulcerom, koronarnom
    bolesti i karcinomom.
  • Freud teorija psihološkog konflikta i
    konverzivnih reakcija
  • Dunbar specificne nesvjesne crte osobnosti
    uzrokuju specificne psihosomatske poremecaje
  • Franz Alexsander teorija specificnog nesvjesnog
    konflikta uzrokuje specificne poremecaje
    autonomno inerviranih organa. Prolongirana
    napetost producira fiziološki poremecaj.

9
S. Freud psihološki problem je simbolicki
manifestiran u tjelesnom
  • KONFLIKT je po Freudu uzrok nastanka neuroza.
  • Konflikt je širok pojam koji služi oznacavanju
    situacija u kojoj postoje suprotna zbivanja i
    tendencije (ponašanja, osjecaji). Npr. istodobnog
    privlacenja i odbijanja ili npr. izici u grad ili
    uciti...
  • ili INTRAINDIVIDUALNI konflikt unutar covjeka u
    situacijama kada se zbog razlicitih razloga ne
    možemo odluciti što da cinimo jer su motivi,
    ciljevi ili nacini reagiranja nespojivi.
  • Rješenje konflikta je trojako
  • 1. postizanje cilja,
  • 2. odustajanje od cilja,
  • 3. kompromis ( ili stabilna ravnoteža kada se
    zaustavimo na nekoj udaljenosti od cilja (oko
    vruce kaše).
  • DISOCIJATIVNO znaci da se odredeni aspekt
    licnosti odvojio (disocirao) od ustaljene
    organizacije i obrazaca ponašanja i potisnuo u
    nesvjesno, tako da se uklonio visoko anksiozni
    sadržaj.
  • Te osobe žele pobjeci od konflikta, otuduju se
    ili izoliraju afekt, i ne pokazuju simptom javno
    svima
  • kao KONVERZIVNE koje imaju simptom koji je
    zapravo maskirana želja, dogodila se konverzija,
  • pretvaranje u tjelesne simptome uz poremecaj
    funkcije.

10
Franz Alexander
  • Konstitucionalni predisponirajuci faktori su
    ukljuceni u nastanak poremecaja.
  • Tip A licnosti
  • Agresivna ukljucenost u kronicnu, neprestanu
    borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve
    manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv
    suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.
  • U sjevernoamerickoj kulturi takve se
    karakteristike obicno jako cijene i pozitivno se
    vežu uz ambiciju i uspješno stjecanje
    materijalnih dobara.
  • A Tip licnosti
  • Agresivna ukljucenost u kronicnu, neprestanu
    borbu za postizanjem sve višeg i višeg u sve
    manje i manje vremena i, ako je potrebno, protiv
    suprotnih nastojanja drugih stvari ili ljudi.
  • A Tipovi
  • su stalno u pokretu, hodanju i brzo jedu
  • osjecaju nestrpljivost kad je u pitanju brzina
    kojom se odvija vecina dogadaja
  • teže razmišljanju ili obavljanju dvije ili više
    stvari istovremeno
  • ne mogu se nositi sa slobodnim vremenom
  • opsjednuti su brojevima, mjereci svoj uspjeh po
    tome koliko je svega što su stekli.
  • KLASICNI PSIHOSOMATSKI POREMECAJI
  • Bronhalna astma F54 i J45.-
  • Reumatoidni artritis
  • Ulcerativni kolitis F54 i K51.-
  • Esencijalna hipertenzija
  • Dermatitis (neurodermitis) F54 i L23-L25
  • Tireotoksikoza
  • Duodenalni pepticki ulkus F54 i K25.-

A Tipovi su brzi radnici buduci da naglašavaju
kvantitetu nad kvalitetom. U menadžerskim
položajima, A Tipovi prikazuju svoju
kompetitivnost radeci prekovremeno i, ne tako
rijetko, donoseci loše odluke jer ih donose
prebrzo. A Tipovi su takoder relativno
kreativni. Zbog svoje brige za kvantitetu i
brzinu, kod suocavanja s problemima se pouzdaju
u prethodna iskustva. Nece rezervirati vrijeme
potrebno za razvoj novih rješenja za nove
probleme. Rijetko mijenjaju svoje odgovore na
specificne izazove u svojem miljeu stoga,
njihovo ponašanje je lakše predvidjeti
11
B Tipovi
  • nikad ne pate od osjecaja vremenske hitnosti i
    nestrpljivosti koja ju prati
  • ne osjecaju potrebu ni prikazati ni raspravljati
    o svojim postignucima ili podvizima osim ako
    situacija ne traži takvo izlaganje
  • igraju se radi zabave i opuštanja, a ne da bi
    ispoljili svoju superiornost po bilo koju cijenu
  • mogu se opustiti bez grižnje savjesti.
  • B Tipovi su oni koji u konacnici uspijevaju doci
    do vrha.
  • Veliki prodavaci su obicno A Tipovi viši
    direktori su obicno B Tipovi.
  • A Tipovi kvalitetu svog uloženog napora podlože
    njegovoj kvantiteti.
  • Promaknuca u korporativnim i profesionalnim
    organizacijama "obicno prije idu onima koji su
    mudri nego onima koji su samo užurbani,
  • prije onima koji su takticni nego onima koji su
    neprijateljski nastrojeni
  • i prije onima koji su kreativni nego onima koji
    su samo okrenuti natjecateljskim borbama."

12
Tjelesni poremecaji na koje znatno utjecu
psihološki faktori
  • Respiratorni
  • Sindrom hiperventilacije
  • Bronhalna astma
  • Neurološki
  • migrenozna glavobolja
  • Imunološki
  • autoimune bolesti sistemski lupus eritematosus,
    reumatoidni artritis, perniciozna anemija
  • Alergijski poremecaji
  • Karcinom stres, osjecaj beznadnosti i
    depresivnost
  • Gastrointestinalni
  • (nausea, indigestija, diarrhea, konstipacija,
    abdominalna bol)
  • pepticki ulcer,
  • ulcerativni kolitis,
  • sindrom iritabilnog crijeva
  • Kardiovaskularni
  • koronarna bolesti srca,
  • esencijalna hipertenzija,
  • aritmije

13
  • Ulcerativni kolitis
  • velika ucestalost obiteljskog nasljeda i genetska
    sklonost
  • Egzacerbacija ovisi o psihološkom stresu, a
    remisija o suportu (Neriješeno žalovanje npr.
    godišnjice smrti)
  • Pridružene osobine
  • Nezrelost, neodlucnost, povucenost, strah od ili
    stvarni gubitak znacajnih osoba, savjesnost
  • Ulkusna bolest
  • Gastricni, duodenalni i akutni posttraumatski
    stresni ulcer imaju razlicitu etiologiju
  • Mirsky faktori za razvoj ulkusne bolesti visoki
    stres, konstitucija, visoka pepsinogena
    sekrecija, psihološki konflikt (zavisnost)
  • mukozni kolitis (iritabilni ili spasticni kolon,
    psihogena diareja)
  • Okolinski stres
  • Anksioznost i depresivnost

14
  • Koronarna bolest
  • genetika, dijetalni režim, pušenje, visoki krvni
    tlak, debljina, smanjenje tjelesne aktivnosti
  • Tip A uzorak
  • Kompetitivnost, ambicija, želja za uspjehom,
    nedostatak strpljenja, osjecaj da vrijeme curi,
    žurba, neprijateljski stav, grubi nagli govor i
    geste
  • Arterijska hipertenzija
  • konflikt pasivno-ovisnih i agresivnih tendenci
  • Potiskivanje neprijateljstva
  • Nacin reakcije na stres
  • Aritmije
  • Bezrazložni strah
  • Anksioznost
  • Okolinski stres
  • Simpatikus,
  • sinus tahikardija,
  • Paroksizmalna atrijalna tahikardija,
  • Ventrikularna ektopicna izbijanja

15
Respiratorni poremecaji (uzdasi, zijevanje,
izdasi izrazi dosade, iznenadenja, težine)
(sigh, yawn, gasp)
  • Hiperventilacija
  • Anksioznost do panicne atake
  • povecava se dubina i frekvencija udaha
  • Respiratorna alkaloza, parestezije, karpopedalni
    spazam
  • Bronhalna astma
  • Geneticka osjetljivost potaknuta alergijama i
    infekcijama
  • Stres
  • Ambivalentni odnosi djeteta i hiperprotektivne
    majke
  • plac za majkom

16
Povijest
  • Neke bolesti su nakon otkrivanja, prvo oznacene
    kao histericne ili psihosomatske, npr. Astma,
    alergije i migrene.
  • Gulf War Syndrome, i Chronic Fatigue Syndrome.
  • Neke su i danas u okviru diskusija, ukljucujuci
    multiplu kemijsku senzitivnost, PTSP, Gulf War
    syndrom, sindrom kronicnog umora
  • Ponekad se misli da stigmatici zapravo pate od
    psihosomatskih bolesti, uslijed identifikacije s
    Isusom
  • Illness as Metaphor je objavila 1978.g. Susan
    Sontag.
  • Ona piše o svojoj borbi sa karcinomom dojke i
    izazovom stida žrtve u mentalitetu
  • Sontag's 1988 work, AIDS and Its Metaphors.
  • Retrieved from "http//en.wikipedia.org/wiki/Illne
    ss_as_Metaphor
  • slicnosti izmedu perspektive puka o karcinomu
    (raku) paradigmatickoj bolesti 20.stoljeca, i
    tuberkuloze (simbolicka bolest 19. stoljeca)
  • Sontgag pokazuje kako obje bolesti imaju vezu s
    osobnim psihološkim crtama licnosti, i
    demonstrira kako metafore i termini koji se
    koriste za opis oba sindroma vode asocijacijama
    izmedu potisnute strasti i fizicke bolesti.
  • Romanticna ideja da je bolest ekspresija
    karaktera je razlicito proširena tj. da je
    karakter uzrok bolesti jer se ne može izraziti
  • Strast se pomice unutra

17
  • Psihosomatskim bolestima nazivamo bolesti
    psihogenog porijekla, dakle, uvjetovane su
    emocionalnim smetnjama (ljubavi, agresije ili
    straha), a njihovi se simptomi manifestiraju na
    nivou organa i mijenjaju njihovu funkciju.
  • To znaci da odredena emocionalna stanja mogu
    dovesti do promjena funkcije organa, a tjelesne
    promjene koje nastaju zbog ovih disfunkcija samo
    su popratni simptomi emocija.
  • Tjelesni simptomi mogu biti direktna reakcija na
    emocije, primjerice drhtanje zbog straha ili
    srdžbe, crvenjenje zbog stida.
  • U psihosomatskim bolestima tjelesni simptomi su
    indirektni rezultat emocija, uglavnom nesvjesnih,
    koje traže izlaz zaobilaznim i kompliciranim
    putem do organa.
  • Zrela licnost tijekom života stjece uspješne
    mehanizme obrane od kompleksnih problema.
  • Oni koji svojom agresijom upravljaju s manje
    uspjeha ne mogu naci društveno prihvatljive
    oduške za svoje agresivne osjecaje. Tako se
    neprijateljski osjecaji pojacavaju i akumuliraju,
    traže sve vecu kontrolu.
  • Tko npr. svoju ljutnju ne izražava otvoreno, a u
    sebi ima zadržani bijes s kojim teško vlada, ili
    npr. ljudi od akcije koji se jako trude doseci
    nejasno definirane ciljeve agresivni su,
    nestrpljivi , teško podnose frustraciju i
    neuspjeh, cesto rade prekovremeno, preko praznika
    i bez odmora, iako njihov rad nije uvijek
    uvažavan i nagradivan.
  • Ovi bolesnici cesto imaju poteškoca u izražavanju
    i opisivanju svojih briga, bolova, razocarenja,
    opcenito u prepoznavanju svega što smatraju
    slabošcu.
  • Ika Roncevic, Narodni zdravstveni list

18
  • Psihosomatski su oni poremecaji ciji su simptomi
    uzrokovani mentalnim procesima
  • Ako medicinska egzaminacija ne može naci organski
    ili fizicki uzrok, ako poremecaj nastane kao
    rezultat emocionalnih uvjeta (ljutnje,
    anksioznosti, depresije, krivnje)
  • Interakciju izmežu psiholoških faktora i imunog
    sustava proucava psiho-neuro-imunologija.
  • Psihosomatski simptomi pokazuju kako ljudsko
    tijelo može kreirati fizicke simptome kao
    kompenzaciju za deficijenciju odnosa
  • (na primjer, hipnozom inducirana alergijska
    reakcija indicira da je imuni odgovor osobe
    dramaticno promijenjen tijekom intenzivnog odnosa
    tijela i psihe)
  • Cesto su psihosomatski poremecaji uzrokovani
    vanjskim faktorima ili ulogama.
  • Ozbiljan stres uzrokovan na radnom mjestu, u
    vezama i obitelji je poznat kao uzrok bolova u
    abdomenu, glavobolja, inkontinencije, gubitka
    kose,
  • Psihosomatika je disciplina koja se bavi
    utjecajem stresa na organizam.
  • Psihosomatske bolesti su bolesti izazvane
    stresom, uz trajna oštecenja tjelesnih sustava i
    organa,
  • Psihosomatski su poremecaji funkcionalni
    poremecaji izazvani stresom, ali bez trajnih
    oštecenja tjelesnih sustava i organa.
  • mogu zahvatiti razlicite organske sustave.
  • Pored stresa, znacajnu ulogu imaju nasljedni i
    cimbenici okoliša, koji cine odredeni organski
    sustav osjetljivijim na djelovanje stresa.
  • Izbor primjerenih strategija suocavanja sa
    stresom znacajno produžuje život oboljelih i
    skracuje razdoblje oporavka

19
Po zdravlje je najgore izbjegavanje suocavanja,
što dugorocno povecava doživljaj stresa
  • Pojedinci se razlikuju u strategijama suocavanja
    sa stresom.
  • (primarnom kognitivnom procjenom osoba
    procjenjuje znacaj dogadaja za svoju dobrobit,
  • a sekundarnom procjenjuje mogucnost kontrole nad
    stresnom situacijom).
  • Americki psiholog Lazarus, tvorac kognitivne
    teorije stresa, razlikuje dvije osnovne skupine
    strategija suocavanja sa stresom,
  • koje proizlaze iz sekundarne kognitivne procjene
  • Kada osoba procijeni da može uspješno
    kontrolirati situaciju, koristi aktivne, problemu
    usmjerene strategije
  • u protivnom se okrece emocijama usmjerenim
    strategijama suocavanja, koje služe smanjenju
    stresnog doživljaja.

20
  • Emocionalni stres utjece na tijek bilo koje
    kronicne bolesti, ali je pogrešno zakljuciti da
    jedino stres uvjetuje nastanak ili pogoršanje.
  • Narocito je to teško dokazati u slucajevima tzv.
    psihosomatskih bolesti i poremecaja, koji se
    odreduju tj. definiraju kao bolesti (ako dovode
    do trajnih oštecenja tjelesnih sustava ili
    organa)
  • ili poremecaji (ako ne dovode do trajnih
    oštecenja, vec privremene disfunkcije) izazvani
    stresom.
  • Usprkos znacajnom napretku u istraživanju
    psihosomatskih bolesti, znanstvenici još uvijek
    ne znaju što ih uzrokuje.
  • Istraživanja pokazuju kako se radi o složenom
    medudjelovanju niza cimbenika naslijedenih gena,
    imunološkog sustava, mikroorganizama i okolišnih
    cimbenika, koji uz stres cine odredeni organski
    sustav osjetljivijim na njegovo negativno
    djelovanje.
  • Dokazana je važnost trajanja stresnih situacija
  • tj. da dugotrajni stres (ne i kratkotrajni) nosi
    veci rizik za ponovno javljanje simptoma vec
    ranije prisutnih psihosomatskih bolesti.

21
Što je normalni odgovor na stres?
  • Stanje tzv. negativnog stresa opcenito izaziva
    uglavnom negativne osjecaje (strah, ljutnju,
    tugu, bijes i sl.) koji utjecu na tjelesne
    funkcije.
  • Bez obzira radi li se o tjelesnoj ili psihickoj
    ugroženosti ili povredi, tj. traumi, verbalnom
    ili socijalnom izazovu, izabiremo jednu od dvije
    osnovne strategije. borbu ili bijeg.
  • U stanju borbe ili bijega, ubrzavaju se disanje i
    rad srca, šire se zjenice, pojacava se znojenje,
    raste krvni tlak, to je reakcija koja omogucava
    organizmu djelotvornije suocavanje s izazovom.
  • Prestankom opasnosti, parasimpaticka aktivnost
    vraca tijelo u stanje ravnoteže, smanjujuci krvni
    tlak, usporavajuci rad srca i disanje te
    pojacavajuci rad želuca i crijeva.
  • Takva je reakcija u redu ako ne izazove
    iscrpljenje organizma, ili ako je neadekvatnog
    intenziteta u odnosu na doživljenu traumu.
  • Po zdravlje je najgore izbjegavanje suocavanja,
    što dugorocno povecava doživljaj stresa i utjece
    na razvoj bolesti. Tada se lako pridruži i
    izostanak socijalne podrške, adekvatnog
    medicinsko-psihološkog pristupa i utjecaj
    prethodnih traumatskih iskustava.
  • Cesto ne možemo izbjeci stresne situacije,
    prisiljeni smo suociti se s njima i pokušati ih
    nadvladati.
  • Pojedinci se razlikuju u strategijama suocavanja
    sa stresom. Kada osoba procijeni da može
    uspješno kontrolirati situaciju, koristi aktivne,
    problemu usmjerene strategije u protivnom se
    okrece strategijama koje su emocionalno usmjerene
    i koje nisu tako uspješne u smanjenju stresnog
    doživljaja.

22
NEURASTENIA, kronicni sindrom umora
  • osoba se tuži na povecan umor nakon duševnog
    ili i nakon manjeg tjelesnog napora,
  • udružen sa smanjenim ucinkom na poslu ili kod
    kuce, te poteškoce koncentracije, razdražljivost,
    napetost, tjelesnu slabost, iscrpljenost,
    nemogucnost opuštanja.
  • Javljaju i vrtoglavicu, tenzijsku glavobolju,
    opcu nestabilnost, te cesto hipersomniju.

23
Pseudotrudnoca
  • To je rijedak psihijatrijski sindrom, koji
    susrecemo još i pod nazivima lažna trudnoca,
    umišljena trudnoca, histericna trudnoca ili
    fantomska trudnoca.
  • Termin "pseudocyesis" uveo je John Mason Good još
    1823. godine na osnovi grckih rijeci
    pseudeslažno i kyesis trudnoca, a
    podrazumijeva stanje u kojem je žena koja nije
    trudna cvrsto uvjerena u postojanje trudnoce.
  • Ova je pojava sporadicno zabilježena i opisana na
    razlicitim zemljopisnim lokacijama, u razlicitim
    vremenima i kulturama, svim rasama, nacijama i
    slojevima društva.
  • U posljednja dva stoljeca zabilježeno je oko 600
    slucajeva pseudotrudnoce.
  • U literaturi pronalazimo opisano svega nekoliko
    slucajeva pseudotrudnoce u muškaraca.
  • U oboljele osobe pojavljuju se gotovo svi
    simptomi i znaci trudnoce poput nepravilnosti
    menstruacije, amenoreje, rasta opsega trbuha,
    areolarne hiperpigmentacije, promjene dojki i
    pojave laktacije. Javljaju se još i tzv.
    medijalna linea nigra, invertirani umbilikus,
    porast apetita, tjelesne težine, tipican
    lordoticni stav u hodu, jutarnje mucnine i
    povracanje, osjecanje tonova cedinjeg srca,
    pokreta ploda, sve do lažnog poroda pracenog
    kontrakcijama muskulature.
  • U nekim slucajevima, kada bolesnica sazna da nije
    trudna, može doci do ozbiljnih psihickih
    komplikacija.
  • Ne postoji jedinstveni proces nastanka
    pseudotrudnoce kod svih pacijenata. Neki autori
    smatraju je psihosomatskim poremecajem, drugi
    naglašavaju važnost afektivnih poremecaja i
    depresije u etiologiji, dok treci tvrde kako je
    to varijanta Münchausenova sindroma ili
    monosimptomatska hipohondrijaza.
  • DSM IV-TR svrstava je u konverzivne poremecaje,
    unutar kategorije "Somatoformni" pod šifrom
    300.82, a ICD X u podskupinu neodredenog
    somatizacijskog poremecaja, oznacenog šifrom
    F45.9.

Koic E., L. Mužinic, V. Ðordevic, S. Vondracek,
S. Molnar. Pseudocyesis and couvade syndrome.
Društvena istraživanja 2002116(62)1031-1047.
183 KB
24
  • U genezi pseudotrudnoce važnu ulogu ima i želja
    supružnika za trudnocom i radanjem djeteta koja
    je uvjetovana socijalnim pritiskom, utjecajem
    okoline, tj. "imperativom prokreacije", stavom
    kako trudnoca i materinstvo imaju središnji
    znacaj u izgradnji identiteta i samopoštovanja
    svake žene.
  • Bitnu ulogu ima i pripadnost strogim kulturalnim
    i religioznim skupinama, medicinska i psihološka
    naivnost, socijalna izolacija.
  • Uvijek su to žene koje žele djecu, odnosno imaju
    intenzivnu želju za djetetom, ali bi željele
    izbjeci trudnocu. U isto vrijeme javljaju se i
    želja za trudnocom i strah od nje
  • Najcešce su opisani upravo takvi slucajevi u
    kojima se lažna trudnoca pojavljuje kao
    komplicirani sindrom koji predstavlja formu
    konverzivnog poremecaja s pratecom depresijom.
  • Pojavu pseudotrudnoce u završnoj fazi
    psihoanalize opisao je Freud kod kod Anne O., a
    tumacena je pozitivnim transferom bolesnice prema
    terapeutu, separacijskom anksioznošcu zbog skorog
    prekida tretmana.
  • Poznato je da se u pet posto slucajeva
    pseudotrudnoca ponavlja.
  • Postoji zapis o slucaju recidiva svakih devet
    mjeseci tijekom dvadeset godina. T
  • akoder postoje prikazi umišljene trudnoce
    neobicno dugog trajanja, npr. De Pauw opisuje
    takvu monosimptomatsku sumanutost hipohondrijskog
    tipa koja je potrajala 3000 dana, tj. gotovo 10
    godina.
  • U vecini opisanih slucajeva nalazimo osobe u dobi
    izmedu 20 i 44 godine, a cesto su u koincidenciji
    s fiziološkim promjenama, npr. u involuciji, tj.
    klimaksu kod žena koje su na pocetku menopauze

25
  • Nastale psihološke promjene u svezi su s
    neravnotežom pituitarno- ovarijalne funkcije
    neurotransmitera u hipofizi i/ili hipotalamusu.
  • Posrijedi je hipotalamus-hipofizno-ovarijalna
    disfunkcija pa se lažna trudnoca može opisati i
    kao galaktoreja-amenoreja-hiperprolaktinemija
    sindrom (GAHS).
  • Uvjerenje o postojanju trudnoce mogu potaci i
    brojni mehanicki cimbenici koji uzrokuju
    abdominalne smetnje, npr. retencija intestinalnih
    plinova, urinarna retencija, abdominalne
    neoplazije, tumori uterusa, ovarija,
    hidatidiformna mola, papilarni karcinom bubrega,
    inflamatorni procesi, te razliciti uzrocnici
    primarnog steriliteta.
  • Tijekom obrade pseudotrudnoce preporucuje se
    uciniti analizu korionskog gonadotropina (BCHG),
    analizu hormona štitnjace, ultrazvucno ili
    rengenski pregledati zdjelicu, koristiti sonogram
    kojim se uobicajeno osluškuju otkucaji srca ceda
    i rezultate prezentirati bolesnici kako bi se
    uvjerila u nepostojanje trudnoce.
  • Takoder se može inducirati menstruaciju
    parenteralnom primjenom testosterona ili
    diethylstilbestrola.
  • Tako se kombinacijom psihoterapije i hormonalne
    terapije postižu zadovoljavajuci rezultati kod
    gotovo svih pacijenata.
  • Prije su u tretmanu umišljene trudnoce korišteni
    purgativi, kupke, masaže, kiretaža, kirurške
    procedure, pijavice, emetici, tonici i opijati,
    dok se u 20. st. kao izbor namecu razliciti
    oblici psihoterapije suportivna, kognitivna,
    bihevioralna i analiticka, uz eksploraciju i
    klarifikaciju nesvjesnih osjecaja vezanih za
    trudnocu.
  • Primarnu ulogu svakako igraju rano otkrivanje i
    empatijska komunikacija s bolesnikom.
  • U tretman treba, ako je moguce, ukljuciti i
    "pseudooca" ili roditelje oboljele osobe.
  • Vrlo je važno reci bolesniku da su njegovi
    fizicki simptomi ozbiljni i da zavreduju
    pozornost. Suocavanje sa stvarnošcu i pravom
    dijagnozom, uz suportivni terapijski odnos, kod
    vecine pacijenata dovode brzo do nestanka
    simptoma umišljene trudnoce, a kod preostalih
    pacijenata simptomi nestaju tijekom sljedecih
    šest mjeseci.
  • U tretmanu je ucinkovita i psihofarmakoterapija.
  • Uglavnom se koriste antidepresivi, a u
    slucajevima razvoja klinickih slika psihoze i
    antipsihotici. Tretman provodi u timu s
    psihijatrom, obiteljskim lijecnikom, ginekologom
    i socijalnim radnikom.
  • Koic E, Filakovic P, Ðordevic V, Mužinic L.
    Umišljena trudnoca Prikaz bolesnika. Soc
    Psihijat 20043283-89. 99 KB

26
Psihijat. dan./2003/35/1-2/91-96/Tomic, N.
Somatoformni i psihosomatski poremecaji...
  • Suprotno somatoformnim poremecajima,
    psihosomatski poremecaji imaju ili identificiranu
    organsku patologiju (oštecenje tkiva) ili poznati
    patofiziolški proces. U skladu s tim,
    psihosomatski poremecaji se kodiraju kao fizicka
    oboljenja.
  • Medutim, prema cetvrtoj reviziji Dijagnostickog i
    statistickog prirucnika (DSM-IV, izdanje Americke
    psihijatrijske asocijacije, ovakvom oboljenju se
    može dati dodatna dijagnoza na Osi I kao
    'Psihicki faktor koji utice na fizicku bolest'
    (na primjer, simptomi anksioznosti koji
    nepovoljno uticu na ulcerozni kolitis, ili
    kompetitivno ponašanje koje je i kao sa
    koronarnom bolešcu).
  • Medunarodna klasifikacija bolesti (10. revizija)
    takode dozvoljava kodiranje psihosomatskog
    poremecaja sa dva paralelna koda jedan kao
    mentalno, a drugi kao fizicko oboljenje, koje je
    u vezi sa prvim (na primjer, gastricni ulkus se
    može kodirati sa K25 kao fizicki poremecaj, a sa
    F54 kao mentalni poremecaj)

27
  • Treba naglasiti da spomenuta fizicka oboljenja
    nisu uvijek pod dovoljnim uticajem psihickih
    faktora da bi se mogla klasificirati kao
    psihosomatski poremecaji,
  • tj. nije opravdano tvrditi da su sve alergijske
    reakcije ili svi slucajevi koronarnih oboljenja
    psihosomatska stanja.
  • Medutim, postoje slucajevi koji snažno sugeriraju
    veze izmedu nastanka i toka fizicke bolesti i
    stresa koji je osoba doživjela.

28
  • Prema nekim modernim trendovima u medicini,
    'holistickim', svako se oboljenje može smatrati
    psihosomatskim bilo da su simptomi fizicki,
    emocionalni, ponašajni, kognitivni ili neka
    kombinacija svega ovoga.
  • Kao osnova za ovakvo gledište uzima se cinjenica
    da sve fizicke bolesti imaju emocionalne i
    ponašajne efekte koji doprinose procesu
    oboljenja.
  • Takoder se smatra tocnim da, suprotno tome, svi
    mentalni poremecaji imaju svoje fizicke
    manifestacije i implikacije koje doprinose
    cjelokupnom doživljaju tegoba bolešcu pogodene
    osobe.
  • Ako se prihvati kao tocna cinjenica da ono što se
    dešava u duhu pogada tijelo, i obrnuto (tj. ono
    sto se odvija u tijelu utice na duh), onda ne
    možemo odvajati duh od tijela kada se bavimo bilo
    kojom bolešcu. Ovo bi trebalo da bude narocito
    tocno u konceptu 'psihosomatskog poremecaja'.
  • Medutim, klasicni biokemijski model u medicini
    još uvijek neprekidno održava podjelu izmedu
    mentalnih i fizickih oboljenja.
  • Holisticki koncept suviše je širok, tako da ga
    skoro nikad ne koriste bilo zdravstveni
    profesionalci ili obrazovani laici.
  • Bilo bi teško naci ma kakav tjelesni simptom kod
    kojeg psihicki faktori ne bi sudjelovali barem u
    toku daljnjeg procesa oboljenja, ako vec ne u
    samoj etiologiji, ili obe faze bolesti.

29
Pokret Mental Health Parity' (jednakost u
mentalnom zdravlju), podrazumijeva ideju da
...mentalni poremecaji treba tretirati sa istim
poštovanjem kao fizicka oboljenja"
  • Dijagnoza i psihosomatskog i somatoformnog
    poremecaja zahtijeva pozitivan dokaz da
    psihološki faktori uzrokuju razvoj i održavanje
    simptoma ili im doprinose da bi se poremecaj
    mogao razlikovati od nedijagnosticiranog
    organskog oboljenja.
  • Medutim, ovakav pozitivan dokaz cesto se ne može
    naci kod klijenata sa fizickim tegobama koje
    imaju jasnu organsku patologiju.
  • Mišljenja o doprinosu psihickih faktora
    etiologiji psihosomatskih simptoma manje su
    pouzdana i validna nego kod somatoformnih
    simptoma, buduci da su propratni psihicki
    poremecaji obicno nedovoljno izraženi da bi se
    mogli klasifikovati kao mentalni.
  • Ova nedovoljna izraženost psihickih faktora
    javlja se zbog toga što se emocionalni sadržaji
    kod psihosomatskih poremecaja transformiraju kroz
    kompleksne mehanizme u simptome koji izgledaju
    više somatski nego psihicki.
  • S druge strane, najdetaljnija medicinska
    ispitivanja ponekad ne mogu da otkriju u
    dovoljnoj mjeri anatomsku ili fiziološku
    patologiju koja bi mogla da rasvijetli klijentove
    žalbe.

30
  • Najnesigurnija distinkcija izmedu 'somatskog' i
    'psihickog' je kod poremecaja bola, kao vrlo
    cestog somatoformnog poremecaja.
  • Ova nesigurnost proizlazi iz vrlo složene prirode
    doživljaja bola.
  • Bol je kompleksni i vrlo subjektivni doživljaj,
    koji se javlja kao proizvod mnogih isprepletenih
    faktora (psihickih, neuroloških, kemijskih).
  • Pored senzorne komponente, na percepciju bola
    uticu još i emocije, kognicija, kao i licni
    stavovi.
  • Kao posljedica ovako složene prirode, bol
    organskog porijekla (patološka bol) teško se
    razlikuje od boli bez organske patologije
    (psihogena bol), posebno zbog toga što se oba
    tipa bola medusobno ne iskljucuju.
  • Možda je upravo zbog toga problem 'somatskog'
    naspram 'psihickog' najmutniji na ovom mjestu,
    pošto je cjelokupni doživljaj bola istovremeno i
    psihogeni i patogeni, prije nego samo jedno ili
    drugo.

Nikola Tomic SOMATOFORMNI I PSIHOSOMATSKI
POREMECAJI DIJAGNOSTICKA PARALELA Klinika za
somatoformne i psihosomatske poremecaje, Bolnica
Benkstaun, Sidney, Australija
Write a Comment
User Comments (0)
About PowerShow.com